Split okupirali gosti iz pakla: Naručuju samo pizze, jedan dan su turistu zavezali kanapom i vukli kao psa

Ugostitelji govore da su zbog navale mladih stranaca prisiljeni da mijenjaju ponudu s jelovnika kako bi parirali konkurentnim fast foodovima i pekarama.

Mnogi su počeli da nude hranu koju prije nisu imali ili su je pripremali u skupljem konceptu. Split je, kažu, izgubio “family” klijentelu, goste srednje i visoke klase, koji su se u gradu zadržavali nekoliko dana. Nestala im je klijentela koja je znala uživati u bokunu oborite ribe ili škampa sa žara, a stigli su konzumenti toplih sendviča, ćevapa, pomfrita, pizze…

Nisu jedini koji se bune, sve češće na društvenim mrežama splitski iznajmljivači objavljuju fotke dar-mara koji im ostaje nakon odlaska mladih partijanera.

Nužan im je odred za čistoću koji će sa svih površina poskidati ostatke hrane, jaja razlivena po podovima čak i spavaćih soba, nečistoću u toaletima, smeće, gomile praznih boca alkohola i limenki piva. Tu su i stanari centra grada, koji već nedjeljama noću doživljavaju teror pijanih i drogiranih pojedinaca.

Ali opet se vraćamo na ugostitelje; kad i oni zavape “dosta je bilo”, onda se neko mora zapitati šta se događa s turizmom pod Marjanom. Vlasnici restorana lociraju problem.

RAJ ZA PARTIJANERE

“Ovo što je od maja počelo da nam se događa posljedica je Ultre i marketinga koji godinama Split globalno definiše kao raj za partijanere. Ali ovo prije same Ultre je Ultra za siromašne. To je ovo što imamo sada. Cijeli svijet zna da smo fleksibilni, da ne kažnjavamo, kako se kod nas sve može. Zar to nije poručila i ova manekenka s Jaza koja je rekla: “Ovo je Hrvatska, ovdje se sve dopušta”? Tako je i ova mladost koja nam dolazi preuzela Split. Jesmo htjeli Ultru? Jesmo. Sada smo dobili njene posljedice. Poštovaćemo mi svakog gosta, od toga živimo, ali ovo što nam dolazi, to je već previše, rade kod nas ono što im je doma zabranjeno”, kažu ugostitelji.

Drugi navodi kako bi ih doma kad vrše nužde po ulicama, “drogiraju se, golicaju, pornografiršu dobro nabubetali i kaznili”.

“Zato dođu kod nas, ništa ne troše, samo loču, istresu se i onda mirni, ispražnjeni odu doma da žive lijep život. A nama ostaje njihovo smeće. Od njih zarađuje samo mali dio, za ugostitelje kao gosti su nula. Domaće smo, Splićane, izgubili, ne dolaze nam jer je bivša vlast jednostrano podigla samo u jezgri grada cijenu terase za duplo, za cijelu godinu. Cijena kafe na nekim lokacijama onda je skočila i do 22 kune. Splićani to ne mogu, ne žele plaćati i više se ne spuštaju u grad”, ističe vlasnik restorana iz centra.

Zanimljivo je i objašnjenje konstatacije da su ugostitelji s ovom sezonom pali na koljena. Objašnjavaju kako se stalno govori da centar Splita smrdi na pečenjaru, na fritezu, pizze, ćevape, hamburger.

“Smrdi. Ali šta vi mislite, da mi to onako od gušta stavljamo na jelovnik? Da uživamo u tome, da ne bismo ponudili nešto finije, bolje, skuplje? Potražnja regulira našu ponudu. A ovo što nam dolazi s Ultrom, ovo u što smo se pretvorili, u svjetsku party destinaciju, to traži samo takve stvari. Ne traže ti gosti neke delikatese, oni vole brzogriz i što jeftinije.

Pa smo bili prisiljeni izbaciti finija jela, ne uzimamo ni skuplje bokune ribe u većoj količini jer se to uglavnom neće prodati. Zato je tjestenina, inače toplo predjelo, dobila status glavnog jela. Traže i ćevape, hamburger, pomfrit i te monade. Restoran koji to nema na svom jelovniku propada. Tu je i pizza. To je “number one”. U danima kad se ta mladost pojačava u dolasku, dođe u turi ili se vraća s brodskih party-đita, 70 do 80 posto narudžbi su pizze. Da je nemam, a šta bi proda? Jesam li pao na koljena? Jesam… I niže od toga”, kaže ugostitelj iz centra grada.

PET KILA RIBE ZA CIJELU RIVU

Poznati splitski šef kaže da ima veliku sreću što je njegov objekat smješten dalje od centra, pa mu takva klijentela ne dolazi. Prati situaciju, razgovara s kolegama, vrlo precizno navodi da cijela Riva s morem restorana za veče ne proda pet kila ribe.

Ta brojka pokazuje kako se posluje i kakva je struktura gostiju. Ovo što se sada događa naziva “socijalnim turizmom” i upozorava na bitnu činjenicu – da su preskupi. Ugostitelj je, ali otvoreno kaže kako poneki restorani drže visoke cijene, a ne daju kvalitet i gost postaje svjestan da je prevaren.

“Biće i skuplje. Niko u ovom trenutku ne može reći kolika će mu biti konačna cijena, recimo, za deset dana, jer nabavna ide u nebesa. I onda se s jelovnika miču skupe stvari, pa se radi zarade ubacuju tjestenine, piletine, rižoti… A ko će to platiti kad se još digne? Ovi gosti kao sada neće. Ja sam srećan da mi ovo šta je sada tu ne dolazi kod mene, to nisu dobri potrošači. Troše najviše na alkohol. Proslavili smo se kao party destinacija, pa šta se onda bunimo. Je li hoćemo ići naprijed? Ako hoćemo, onda nešto treba mijenjat”, kaže.

A evo o čemu treba razmisliti ako se gleda u budućnost i neke druge, mnogima poželjnije goste. Treba povesti računa o rastućem broju usluga koje prate isključivo razuzdani turizam.

Ugostitelji na broj stavljaju diskonte pića, nelojalne konkurencije i njima i diskotekama. Niču po gradskom centru kao gljive poslije kiše, ludo dobro prometuju. Isto kao i pekare, samoposluge i dućani prehrambene robe iz centra, kao i poslastičare. Zato su iz Marmontove ulice nestali dućani sa odjevnim predmetima, kapitulirali pred sve višom cijenom najma. Njih može izdržati samo ponuda koja odgovara aktuelnom podmarjanskom turističkom konceptu.

“I tako nema nekih dobrih marki za malo bolje goste, na njihovo mjesto dolazi alkohol, ta brza spiza za mladost koja arlauče, jauče, pi*a se, da prostite, gdje stigne. Izlaze ko zombiji u ponoć, to se valja po ulicama, skida se golo, seksaju se, kriče, zvone po portunima, ostavljaju smeće za sobom. Marmontova se nekoliko puta dnevno pere jer bi od mokraće smrdjela gore od javnog WC-a. Mi iz centra grada smo taoci, mi kažemo da je cijela Evropa došla u Split na matursku zabavu.

Neki dan je nekoliko pijanih mladih stranaca jednog od njih zavezalo kanapom i vuklo ga po Marmontovoj kao psa. Hodao je četvoronoške, rukama i nogama, kao neka životinja. A majke i djeca to gledaju. Ovo šta imamo nikad do sada bilo nije. Jutros u šest i po njih nekoliko golih šeta Rivom. Pijani ko cokovi”, kaže stanarka iz Marmontove ulice.

SEZONA GOTOVA

I šta dalje? Ugostitelji smatraju da je za ovu sezonu već sve gotovo, ali iduća bi mogla donijeti promjenu. Traže strategiju turizma. Kažu da se treba dobro promisliti o koncepciji, pravcu, onome što im uistinu treba. Izvagati šta s Ultrom dobijaju, šta gube.

Kažu da se treba ugledati na Šibenik, Istranu, koji grade ozbiljan, ugodan, fin, kulturan, porodični, kongresni turizam. Pitaju se šta rade komunalni redari, policija, zašto se ne kažnjava remećenje javnog reda i mira. 

“Pokrićemo mi troškove, ali dugoročno ovo nigdje ne vodi. Prije neki dan govore mi moji ljudi, šefe, tu odmah na ulici iza, gledaš tog jadnika, momka, bilo je oko ponoć. Nekih 25 godina, razdrljen, pi*a oko kante za smeće. Dođe ti da mu kažeš “alo, idiote, bi li doma tako pi*a”. On pi*a i pada, pi*a po sebi, okolo, ne zna za sebe, ovo je bolesno. Okej, zaradićemo mi nešto, uvijek se da zaraditi, ali čekaj, pa moraš malo misliti na sve. Ovo je sramota za grad. Ima li ovome kraja? Pa Split je zaslužio bolje od ovog cirkusa”, kažu ugostitelji.

A kad i oni kažu – stiglo je vrijeme za promjenu.