Poslanica njemačkog Bundestaga za ADRIU: Tretman prema Srbima u Crnoj Gori je upadljivo u suprotnosti sa vrijednostima demokratije

Srbi na Kosovu i Metohiji su suočeni sa etničkim čišćenjem. Umesto da radi na deeskalaciji, Aljbin Kurti se svakodnevno trudi da eksalira situaciju i izazove sukob Srbije sa NATO. Poslednji događaji pokazuju da je situacija najteža još od  2004. godine. Mislite li da Aljbin Kurti ima podršku za svoje jednostrane poteze od nekih zemalja Kvinte, odnosno njihovih obavještajnih službi?

Nastić: Prije svega, želim da istaknem da me je nedavna oružana eskalacija na Kosovu šokirala i nedvosmisleno je osuđujem. Odgovorni moraju odgovarati kroz zakonit postupak. Od najveće je važnosti da se ovaj incident detaljno i transparentno istraži i rasvijetli. Ovo uključuje odobravanje pristupa mjestu zločina i dokazima međunarodnim, nezavisnim posmatračima—iako se, na osnovu trenutne situacije, ne očekuje da će se to dogoditi.

Događaji nisu nastali iz vedra neba. Od dolaska na vlast, Aljbin Kurti pokreće nacionalističku polarizaciju etničkih grupa na Kosovu. U najgorem slučaju, to dovodi do nasilja, o čemu su svjedočili u selu Banjska i mnogim drugim nasilnim napadima albanskih ekstremista u prošlosti. Ovaj opasan kurs ne samo da su godinama podržavali NATO i zapadne države, već je bio i politički priželjkivan i namjeran.

Ne mogu ovo dovoljno da naglasim: put ka održivom miru je kroz dijalog. Međutim, dijalog može biti uspešan samo ako se poštuju prethodno postignuti sporazumi. U slučaju Briselskog sporazuma iz 2013. to se nije dogodilo, naprotiv, Kurti je prvenstveno odgovoran za ovaj neuspjeh.

Kako komentarišete izjavu ekonomiste i NATO lobiste Guntera Felingera koji je na društvenoj mreži X povodom događaja na Kosovu i Metohiji napisao: ”U Banjskoj je počeo rat Srba protiv Kosova. Kao što sam upozoravao cijele godine, Rusija i Srbija žele Južni front – sada je tu! Pozivam NATO da odmah pripremi intervenciju protiv Srbije. Bombardovanje Beograda odmah?”

Nastić: Felingerove nedavne izjave mogu se opisati samo kao iracionalne i opasne – međutim, one su u skladu sa šablonom tipičnim za demagoga. Godinama je više puta prelazio crvene linije, opasno i nepotrebno raspirujući sukobe. On sada ozbiljno razmišlja o novom vojnom napadu na Srbiju, što smatram potpunim ludilom. S obzirom na tako neodgovornu retoriku, jedino bi bilo prikladno da se Felinger konačno ukloni sa svih njegovih pozicija. Da li će se to zaista i desiti ostaje neizvjesno.

Uporedo sa teškom situacijom na Kosovu i Metohiji, Srbima se u Crnoj Gori iako čine oko 30% stanovništva, zabranjuje učešće u vladi, dok u Sjevernoj Makedoniji, gde Albanaca ima manje po procentu stanovništva nego Srba u Crnoj Gori, Albanci imaju važne resore u vladi te zemlje. Zašto je u Severnoj Makedoniji, za vodeće svjetske sile poželjno biti Albanac, ali nije poželjno biti Srbin u Crnoj Gori?

Nastić: Osnovno je da sve etničke grupe u državama bivše Jugoslavije budu adekvatno zastupljene u svojim strukturama vlasti i parlamentima. Ovo nije samo pitanje pravičnosti, već služi i kao preventivna mjera protiv potencijalnih etničkih tenzija, zasnovanih na užasnim iskustvima iz 1990-ih. Na primjer, Srbija je preuzela vodeću ulogu u tom pogledu uspješno integrišući Bošnjake iz regiona Sandžaka u svoju vlast. To je, djelimično, postignuto dodjeljivanjem ministarskih pozicija, čime se Bošnjacima pruža značajna mogućnost uticaja. Kao rezultat toga, etničke tenzije su svedene na minimum. Integrativni pristup Srbije vrijedan je ugledanja, posebno drugih zemalja u regionu, uključujući Crnu Goru.

Tretman prema Srbima u Crnoj Gori upadljivo je u suprotnosti sa vrijednostima demokratije, jednakosti, vladavine prava i zaštite ljudskih prava – među kojima su glavna prava manjina – na koja se inače tako često poziva Evropska unija.

Mislite li da Srbi u Crnoj Gori zaslužuju da budu u vladi i koliko bi to značilo za stabilnost Crne Gore?

Nastić: Svakako, manjine treba da imaju pravo na odgovarajuću parlamentarnu zastupljenost i da budu u mogućnosti da ravnopravno ostvaruju svoja prava.

Situacija u Bosni i Hercegovini je i više nego složena, može li se reći da je kriza u ovoj zemlji, kao i u Crnoj Gori i Kosovu i Metohiji planirana i koordinisana u određenom centru moći?

Nastić: Duga tradicija miješanja stranih država u jugoistočnu Evropu, u rasponu od brutalnih masakra i ratova uništenja u Drugom svjetskom ratu do nezakonite agresije NATO-a na Jugoslaviju, nastavlja da odjekuje u regionu i danas. Države jugoistočne Evrope se doživljavaju i tretiraju kao neka vrsta dvorišta. Uzmimo Bosnu i Hercegovinu kao primjer: visoki predstavnik koji je postavio Zapad posrće tokom svog mandata, nesposoban da ujedini razderanu zemlju ili promoviše inkluzivnu integraciju različitih etničkih grupa. Ova kancelarija, lišena svakog demokratskog legitimiteta, osnovana je sa ciljem da učvrsti zapadnu dominaciju u Bosni i Hercegovini, potpuno zanemarujući mišljenje lokalnog stanovništva. Dejtonski sporazum, koji efektivno djeluje kao ustav, stvara više problema nego što ih rješava, unaprjeđujući, na primjer, isključenje manjina poput Jevreja i Roma. Dok pojedini njemački političari, poput predstavnika SPD-a Adisa Ahmetovića, bezobzirno pozivaju na smjenu Milorada Dodika, neoprezno se igrajući sa mirom i sigurnosti u regionu, a dio zemlje tražeći alternativu pridružuje se novim partnerima poput Turske, Kine ili BRIKS-a. Što je posljedica zapadnih igara moći. U međuvremenu, bosanski političari iz Federacije, pod budnim okom Zapada, prekidaju trgovinske odnose sa Kinom, za razliku od Republike Srpske, koja produbljuje veze sa kineskim kompanijama i bankama. Čini se da samoproglašeni „Zapad zasnovan na vrijednostima“ ne može tolerisati ovo geopolitičko prestrojavanje, koje vodi oštroj retorici protiv Republike Srpske.

Dok se glasno izjavljuje javnosti u vezi sa Ukrajinom i njenim potencijalnim ulaskom u NATO i EU da „svaka država može slobodno da bira svoje saveze“, jasno je da se ta sloboda ne odnosi na saveze i trgovinska partnerstva pojedinih država u jugoistočnoj Evropi. Srbija i Republika Srpska su primjeri za to. Oni žele da slobodno biraju svoje saveze i trgovinske partnere. Koja se pouka iz ovoga može izvući? Naporni pokušaji Zapada da uguraju nacije bivše Jugoslavije u korset zapadnih vrednosti i interesa su propali, što je na kraju dovelo do nestabilnog mira i krhke stabilnosti u pogođenim zemljama.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se pokazao kao državnik koji odolijeva pritiscima da uvede sankcije Ruskoj Federaciji, ali jasno naglašava evropski put Srbije. Kako to komentarišete?

Nastić: Zaista, gospodin Vučić se suočava sa značajnim pritiscima i napadima. Srbija je jedina zemlja u Evropi koja se nije pridružila besmislenim ekonomskim sankcijama protiv primarnog energetskog snabdjevača Evrope. Svaki narod, pa i Srbija, ima suvereno pravo da samostalno odlučuje iz koje zemlje će izvor energije. Nasuprot tome, u Njemačkoj, mi iz prve ruke doživljavamo posljedice ove apsurdne politike, politike koju prvenstveno vode slijepi aktivisti Zelenih u vladi. Dok naša privreda posrće, ugrožavajući bezbroj radnih mesta — kako nedvosmisleno predviđaju vodeći instituti — ruska ekonomija dobija na zamahu. Apsurdno, Njemačka uvozi rusku naftu indirektno preko trećih zemalja, i to po znatno višim cijenama. Troškovi grijejanja u Njemačkoj vrtoglavo rastu, što mnoge građane navodi da sa uznemirenošću gledaju na približavanje zimskih mjeseci — i sve to u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu! Predsjednik Srbije je donio ispravnu odluku da svoje stanovništvo poštedi posljedica takve politike. Osim toga, i ispravno je i ključno oduprijeti se spoljnom političkom pritisku i traženom povlačenju iz Rusije i Kine. Srpskom stanovništvu nisu potrebna predavanja o ilegalnim ratovima, bjekstvu i raseljavanju. Oni su ti koji su doživjeli takav rat kroz NATO agresiju i sada svakodnevno vide dvostruke standarde koji karakterišu aktuelnu politiku, posebno NATO.