Šahman Ibrahimoviću: Čemu ta mjerila o rastu partije, kad BS ovih dana napuštaju odbornici, funkcioneri…

Reagovanje Šahmana prenosimo integralno:

Nemušt pokušaj odbrane stavova predsjednika Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića (u daljem tekstu po starom dobrom akronimu privatno lice E.I.) čak i na unaprijed režiranom intervjuu na privatnoj Radio-televiziji Rožaje, na kojem je urednica emisije i direktorica, ujedno i dopisnica i izvjestilac RTCG-a koji bi trebao da bude javni servis svih građana, potpuno pristrasno, rekao bih više u svojstvu funkcionerke Bošnjačke stranke što ona zapravo i jeste kao članica Glavnog odbora te partije, postavljala pitanja svom uvaženom gostu i partijskom kolegi.

Ibrahimović: Dok smo u Vladi, građani ne treba da brinu za suverenitet, integritet i evroatlanski put

No, u ovom tekstu bih se više posvetio sadržaju intervjua koji je i te kako važan kako bi se razlučila istina od neistine, te razobličila priča koja se plasira pod plaštom “odbrane bošnjačkih interesa”.

“Jedina partija koja raste” po mjeri E.I. je njegova privatna BS, čije organe je učinio disfunkcionalnim i nepostojećim, a one koji makar još uvijek zasijedaju protočnim bojlerom za svoje lične i porodične interese predstavljajući ih kao interes bošnjačkog naroda u Crnoj Gori.

Čudna su ta mjerila o rastu partije ako uzmemo u obzir činjenicu da ovih dana BS napuštaju odbornici u skupštinama opština, članovi opštinskih odbora, kao i funkcioneri partije, ako pojedini opštinski odbori iz nekoliko pokušaja ne mogu da održe sjednicu zbog nedostatka kvoruma, itd. Na takvom ekspanzivnom rastu i kvalitetu rada partije bi mu pozavidjele mnoge koalicione kolege iz strukture aktuelne vladajuće većine.

Kaže E.I. nikada više podrške i ispruženih ruku građana i dijaspore nije dobio nego nakon odluke da postane član najglomaznije rekonstruisane Vlade od 32 člana, gdje se ne zna ko je kome nadređeni i šta su čije aktivnosti. Ono što čujem i vidim sopstvenim ušima i očima, ne bih rekao da je tako, ali od kako je E.I. preuzeo upravljanje BS-om svakako se drugačijom dioptrijom gledaju jedne te iste stvari.

Uvjerava nas E.I. da on razgovara sa ljudima i da odluke ne donosi “preko koljena”, pa se javnost ovih dana pita kako je moguće da je, po njegovom naređenju isključena mogućnost komentarisanja Facebook objava na zvaničnom BS nalogu. Ako je odluka tako dobro pozdravljena, zašto je onda toliki pokušaj cenzurisanja i gušenja slobode govora među članstvom i simpatizerima, zašto se mir u partiji nastoji “kupiti” obećanim direktorskim pozicijama i upravnim odborima, a glasovi udruženja iz dijaspore pokušavaju prikazati nebitnim iako su lično E.I. i njegovi partijski saradnici bivali gosti tih istih udruženja u SAD-u i zemljama Zapadne Evrope.

Izjavio je da će broj glasova BS-a biti povećan na izborima koji slijede u Glavnom gradu i da će ta partija odlučivati o budućnoj vlasti u Podgorici. Koje povećanje glasova u odnosu na koje lokalne izbore u Podgorici? Kada je to BS nastupila samostalno na izborima u Glavnom gradu i zaradila mandat, pa makar to bilo i po principu afirmativne akcije? Nikada. Uvijek kroz predizborni koalicioni aranžman je imala jedno odborničko mjesto u lokalnoj Skupštini.

Da E.I. govori na nivou principa svjedoči i njegovo očekivanje da duplira rezultat u Gusinju već 15. septembra tekuće godine. Vjerovatno misli na predizborni koalicioni savez koji je već napravljen sa SD-om i SDP-om u toj opštini, naravno sve na “nivou principa”. Te principe prati velika distrubicija saopštenja i oštrih reakcija u javnom diskusru kojima danima unazad svjedočimo na relaciji funkcioneri BS- funkcioneri SD i SDP. Nego, zanima me koji je to instrument za mjerenje političke težnine jedne partije u okviru tročlane predizborne koalicije?

Interesi građana su mu na prvom mjestu, nije se kaže vodio foteljama već isključivo infrastrukturinim projektima.

Rečenica nakon toga iz usta “bošnjačkog vođe” koja je ključno obećavajuća sa nevjerovatnim primjesama optimizma jeste da “realizacija tih projekata će najmanje zavisiti od Bošnjačke stranke”! Vjerovatno je i za to dobio sigurnost i garancije prilikom ulaska u Vladu u kojoj su dobijeni doskorašnji direktorati, odjeljenja i uprave, pretočene u ministarstva, samo da bi “najbolji mogući kadrovi” bili ministri.

Poručio nam je da su biografije ministara javno dostupne, međutim pokušavajući da pristupim sajtovima novoformiranih i iscjekpanih resora kako bih se uvjerio u kvalitet ljudskih resursa, kvalitet programa rada i planiranih aktivnosti, na iste nisam naišao. No, nije ni čudo što web portali ne rade, u Vladi je veći problem gdje smjestiti toliku količnu ljudi i naći “stolicu više”.

Ubjeđuje nas E.I. da je razvoj Rožaja i kompletnog sjevera važan, priča nam o akutnim problemima građana koje teba rješavati, o problematici koja se tiče manje razvijenih sredina, i to ni manje ni više govori čovjek koji je do samo prije devet mjeseci pokrivao poziciju potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj i ministra kapitalnih investicija. Opet na “nivou principa”. Sada će mu to biti znatno lakše da realizuje jer ima širok koalicioni kapacitet koji mu daje političku snagu za tako nešto.

Njegova doskorašnja pozicija u 43. Vladi -potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj (PPV) i ministara kapitalnih investicija koja je suštinski trebala nešto da uradi po svim ovim pitanjima danas je podijeljena na: PPV za reginalni razvoj (ex DF-DNP), Ministarstvo saobraćaja (ex DF-DNP), Ministarstvo energetike (PES), Ministarstvo pomorstva (PES), Ministarstvo rudarstva, nafte i gasa (BS) i dobrim dijelom resor koji predvodi kadar Demokrata g. Ćulafić čije ministarstvo u svom nazivu ima dio koji se odnosi na “razvoj sjevera”. Na osnovu svih ovih činjenica, pitam građane Rožaja, ali i svih sredina na sjeveru Crne Gore koji očekuju konkretnu aktivnost na ovom planu, kako će E.I. sve ovo da umreži, spoji nepromostive političke razlike i interese između heterogenih subjekta i ispuni obećanja koje je predvidio Sporazumom koji nam je plasirao kao lajtmotiv za ulazak u Vladu?!

Priča nam E.I. o potencijalima sjevera Crne Gore i kako ih je zdušno promovisao kod turskih zvaničnika prilikom njegove posjete Republici Turskoj. Ovo je dobra prilika da ga javno pitam da obijasni zašto je prošle godine uoči parlamentarnih izbora, sa pozicije PPV za regionalni razvoj i ministra kapitalnih investicija, u Rožajama dočekivao određene turske investitore i promovisao potencijale Rožaja, koristeći to isključivo kao resurs u izbornoj kampanji, a da ni dan danas – godinu i po nakon toga nije dostavio niti jedan jedini projekat tom istom investitoru. Dakle, sve je ostalo prazna priča, kao i uvijek bez ikakvog konkretnog završetka.

Na fingirane konstatacije urednice emisije koje se odnose na protokolarne i kurtoazne posjete ambasadora, a koje se u ovom intervjuu nastoje prikazati kao nedvosmislena podrška lično E.I. i BS-u na ulasku u 44. rekonstruisanu Vladu, one koji ovo čitaju uvjeravam da ako malo bolje istraže mogu se i sami uvjeriti da su prve radne dane na ranijim pozicijama ministara vanjskih poslova Filip Ivanović, Ranko Krivokapić, Đorđe Radulović, ali i skoro svi raniji ministri proveli u skoro istovjetnim okolnostima, i skoro pa po istom rasporedu sastanaka sa predstavnicima diplomatskog kora i međunarodne zajednice.

I na kraju, od tolike brige za narod i opštine za koje kaže da su manje razvijene, ne znam je li ispratio izjavu njegovog koalicionog partnera iz parlamentarne većine Milana Kneževića koji je gostujići u Klub A plus izjavio da “ulaskom BS-a u Vladu padaju priče da su ljudi iz DNP i NSD nacionalisti i četnici”. Sada im preostaje da zajednički razvijaju sjever i manje razvijana područja sa brojnih vladinih pozicija, u nadi da neće doći do preklapanja ministara tokom presijecanja vrpci prilikom otvaranja svih ovih mega najavljenih infrastrukturnih projekata.

I da, kako je na desetine puta tokom intervjua podcrtao E.I. dajući savjet mladim ljudima, uvjeravamo ga da: Radimo i radićemo ono u šta vjerujemo i naravno da znamo da ćemo stići do cilja – a to je istinski i suštinski boljitak bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, ali i svih građana koji u njoj žive.