Dejan Savićević se prisjetio Arkana: Kad sam ga vidio, umro sam od smijeha

Dejan Savićević igrao je za Crvenu zvezdu od 1988. do 1992. i kratko 1999. godine i postao u njenom dresu jedan od najvećih koji su kročili na “Marakanu”. Dejo “Genije”, kako su ga prozvali u Italiji dok je igrao za Milan, bio je jedan od ključnih igrača tima koji je osvojio titulu prvaka Evrope i svijeta 1991. godine, a iako je to za Zvezdu bilo najuspješnije doba, u Jugoslaviji se “zakuvavao” građanski rat, koji je i buknuo u periodu u kojem je Crnogorac napustio Beograd i otišao u Milano 1992. godine.

U tom periodu na stadionu Crvene zvezde i oko njega često je bio i Željko Ražnatović Arkan, ne samo zbog svoje kuće prekoputa zapadne tribine u Ljutice Bogdana. Često je bio u kontaktu i sa igračima, a Savićević se sjetio nekih susreta u intervjuu za “Nedeljnik”.

“On je preuzeo navijače. I njegovi prvi ‘Tigrovi’ bili su sačinjeni od navijača. Zašto se to desilo da baš on preuzme, to ne znam. Ali jeste bio glavni među navijačima. Ja sam njega upoznao igrom slučaja 1990, te godine kada smo igrali u Glazgovu protiv Rendžersa u Kupu šampiona, otišli smo dan ranije. Kad na dan utakmice ja ne mogu da vjerujem – dolazi on sa grupom navijača. Crvena kapa, šuškavac crveni preko trenerke i onaj njegov roleks od dvjesta-trista hiljada maraka. Ja kažem: ‘Željko, odakle ovamo, prošpijaće te neko’. Kaže on: ‘Neće niko'”, rekao je Savićević.

“Kako sam bio malo povrijeđen, a pobijedili smo prvu 3:0, izašao sam na poluvremenu. I vidim ga sa policijacima ispod tribine. Ja umirem od smijeha, on mijenja kape sa njima, slikaju se… Malo, pomalo, sjede čovjek u drugom poluvremenu na klupu. Bio je prodoran. Znao je to da iskoristi. I na kraju se vratio on, ali, rekoh, gdje da dolazi ovamo. Nije to Evropa, to je ostrvo, a treba uteći sa ostrva. Da je Francuska, Belgija, pa može se uteći, a gdje ćeš ovdje, sve voda oko tebe. Poslije je počeo rat i poznat je taj dio njegove životne priče…”, rekao je Savićević za “Nedeljnik”.

Savićević je mnogo godina poslije tog perioda “vukao” loš odnos sa tadašnjim selektorom Ivicom Osimom, koji ga nije koristio koliko je bilo očekivano na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Oprostio je popularnom “Švabi”, ali se pokajao – i to je takođe imalo veze sa Arkanom.

Arkan i ja? Najveća glupost koju sam čuo u životu

“Ivici Osimu sam oprostio i pokajao se zbog toga. Bato Bulatović me je nagovorio da odemo zajedno na večeru posijle finala Kupa šampiona u Atini, on je tada vodio Panatinaikos, poklonio sam i dres njegovom sinu i uspostavili smo koliko toliko korektan odnos. A onda mi se smučio kada je izjavio da ga je Arkan pritiskao da me forsira u reprezentaciji. To je najveća glupost koju sam čuo u životu i ne mogu sebi da oprostim što sam poslušao Batinu molbu”, rekao je Savićević u razgovoru sa kolumnistom MONDA Nebojšom Petrovićem.

I to nije bio jedini put da se “Genije” distancira od komandanta “Tigrova”.

“Nisam ja bio Arkanov igrač, ja sam bio igrač i prije postajanja komandanta Arkana. Ja sam igrao fudbal i prije toga i poslije toga. Da se Arkan interesovao da igram, morao bih da igram ili bi se on vratio u Sarajevo. Rezime svega je da je to stvarno bilo tako, tada bi morao da se vrati u Sarajevo. Ne bi mogli da ga zaštite generali iz Partizana”, rekao je Savićević u podkastu “Sportlajt”.