Dino Merlin priznao kako je zaradio novac za prvi album: Godinu i po radio sam u čeličani, i to u trećoj smjeni

“To nije bilo lako niti onda niti danas. Ali ja sam i u to vrijeme sanjao svoj san, jako sam želio biti ovo što sam sada, a kada nešto iskreno želiš, duboko sam uvjeren da to i možeš postići. Želio sam snimiti prvu ploču početkom osamdesetih kada je u cijeloj Jugoslaviji bilo sedam ili osam studija i isto toliko diskografa, dakle sedam ili osam urednika o kojima je zavisio tvoj život, istakao je.

Kako kaže nije u to vrijeme, bilo interneta niti mogućnosti da svoju pjesmu instantno plasiraš u svijet i odmah dobiješ reakciju na svoj rad.

“Ako bi, dakle, spomenuti urednici bili na tvojoj ideji i ako se vaša estetika poklapala s njihovom, onda si i mogao proći. Ako pak ne, ako je to izlazilo iz njihovog sistema vrijednosti, jednostavno nisi mogao dobiti elementarne stvari, znači studio. Bio je to tada jedini način kako možete snimiti svoj rad. Međutim, srećom, postojalo je nekoliko privatnih studija u kojima si mogao snimiti pjesme za novac. A kako bih skupio novac i mogao snimiti pjesme, ja sam morao godinu i pol raditi u trećoj smjeni na kaljenju čelika. Ja, dakle, znam kako se kalio čelik”, dodao je.

Snimanje albuma za tek oženjenog čovjeka s tek rođenom kćerkom, to je bio veliki rizik.

“O da, to je velika kocka u takvoj situaciji izaći iz zone finansijskog komfora, ali sam odlučio doći na tu partiju i evo, nisam se pokajao”, istakao je.

Naime, Dino je 1983. osnovao grupu “Merlin”, tadašnji ih mediji nisu dočekali raširenih ruku, neki su ih proglasili lošom kopijom “Bijelog dugmeta”.

“Priznajem da se to može danas gledati kao neka slatka osveta svima koji nisu prepoznali moj talent. Jer, život je strog i, kad krenete, niko ne zna gdje ćete završiti, osim možda one vaše upornosti kojom žurite prema vašoj zvijezdi koja vas negdje čeka. Svi smo mi u grupi “Merlin” bili radnička djeca”, naveo je.

Merlin je dodao kako ga je nedavno na predstavljanju novog singla “Krive karte” na RTV BiH pozvala prijateljica Hajra, bivša garderobijerka na toj televiziji, koja mu je tada davno pomogla da se prvi put 1984. uopšte pojavi na ekranu.

“Volim zato reći da je meni veza bila garderobijerka Hajra, a nekim drugima direktori i predsjednici centralnih komiteta. Teško je s ove distance reći koliki je omjer popularnosti i prihvaćenosti novih i spomenutih starih pjesmama, međutim sigurno je da se uvijek, kada nekim mojim kolegama spočitavaju da ne rade nove pjesme nego žive na staroj slavi, sjetim Balaševića koji je govorio kako treba imati i staru slavu”, istakao je.