Hrvati snimili film o gej partizanima, to im je kandidat za Oskara: Nekima se sviđa, a neki su bijesni

Priča prati “četiri prijatelja Lovru (21), Nenada (20), Stevana (22) i Ivana (20) koji su se pobunili protiv nacističkog režima i priključili NOB-u. Šesnaest godina kasnije oni su renomirani umjetnici koji smatraju da imaju pravo da kritikuju društvo za koje su se borili. Iako su zaslužni veterani NOB-a, partiji se ne sviđaju filmovi koje stvaraju, a kad njihova seksualnost postane suspektna angažuju agenta Emira da sabotira njihov rad…”, stoji u kratkom uvodu u film.

Novo Jukino djelo podijelilo je kritičare. Nekima se film svidio, nekima blago rečeno ne, ali ne zbog homoseksualne ljubavi dvojice partizana. Konkretno oni kojima se nije svidio zamjeraju mu da je u puno toga u njemu “već viđeno”, razdoblje 1957. nakaradno dočarano, a u nekim istorijskim detaljima pogrešno prikazano.

“A šta reći o sitnicama iz svakodnevice? Kao najnormalnija stvar spominju se ‘tačkice’ bez kojih se nije moglo ništa, ni kupiti kilo najjeftnije kafe, brašno i pirinač, a kamoli cipele. Tek za upozorenje, sjećam se da su mi roditelji kao klincu spominjali ‘tačkice’, ali kao poratni fenomen, kao nešto bez čega se nije moglo. U doba kad sam odrastao i odlazio u bioskop dva-tri puta nedjeljno, ‘tačkice’ su bile stvar davne prošlosti, možda su se zadržale negdje u bosanskoj ili crnogorskoj provinciji, ali u Zagrebu i Beogradu niko za njih nije htio da čuje.”.