Nostalgična fotografija sa plaže u bivšoj Jugoslaviji: Bez ležaljki, telefona, selfija, betona…

Prema Wikipediji, ružičasta retrospekcija je oblik kognitivne pristrasnosti koji nas navodi da se prisjećamo prošlih događaja u povoljnijem i pozitivnijem svijetlu nego što su se zapravo dogodili.

Jednostavno rečeno: mi ne vidimo stvarnu prošlost, već samo naša sjećanja na tu prošlost, koja su, naravno, uljepšana. Naziv fenomena potiče od idioma “gledanje svijeta kroz ružičaste naočare”, jer naš mozak namjerno izostavlja neugodne epizode.

Ova zanimljiva pojava bi donekle mogla objasniti i našu nostalgiju za “dobrim starim vremenima”. Ljudi koji su živjeli u vrijeme bivše Jugoslavije često se s određenom tugom prisjećaju ovog perioda: koliko je drugačiji bio način života, moda, filmovi, trendovi… fotografije iz tog perioda su veoma popularne i na društvenim mrežama, a jedna od njih je ipak nedavno privukla veliku pažnju, piše Metropolitan.

Bila je to fotografija hrvatske plaže 1980-ih, objavljena na Facebook stranici Nostalgija. Na njoj se nalaze ljudi koji uživaju u moru bez ikakvih briga i nepotrebnih ukrasa.

Mnogi su se čudili što nemaju ležaljke ni peškire, ni rezervne kupaće kostime, kese za hlađenje, lopte i druge igračke. Naravno da tada nije bilo digitalnih uređaja… ljudi su “samo” sjedili na pijesku, pričali jedni s drugima, šalili se, sunčali, plivali.

“Bez ležaljki, suncobrana, telefona, selfija, ograda, vila, betona, parkinga, zvučnika, tržnih centara… kako nam je bilo teško”, stoji u natpisu iznad fotografije koja je dobila više od hiljadu lajkova.

Ljudi koji su doživjeli pomenuti period gotovo jednoglasno su se složili da je to najbolje vrijeme za odmor: bez panike i stresa, betonske, privatne plaže; vrijeme pravih prijateljstava i vrijeme kada su ljudi dolazili na plažu da se druže, a ne da gledaju u telefone ili, u najboljem slučaju, čitaju knjigu. Da li je to istina ili je opet ružičasta retrospekcija na djelu, svako neka prosudi sam…