Eksperiment u vrtićima u Finskoj: Djeci nakon 28 dana imunitet ojačao kao da su svakog dana išli u šumu

Zaposleni u obdaništima u kojima je istraživanje sprovedeno sadili su travnjake, žbuniće i borovnice i dozvolili su djeci da vode računa o biljkama i žardinjerama, ali i da se slobodno igraju sa zemljom.

Ovom prilikom su primijetili da je došlo do poboljšanja raznovrsnosti mikroba u crijevima i na koži što je uticalo na bolji zdravstveni sistem djece u veoma kratkom roku – značajna promjena se vidjela već za 28 dana.

U poređenju sa gradskom djecom koja se igraju u standardnim gradskim, betoniranim dvorištima, djeca od tri, četiri i pet godina u ovim vrtićima u Finskoj pokazala su povećane T-ćelije i druge važne imuno markere u krvi.

„Takođe smo otkrili da je crijevna mikrobiota djece koja su izložena zelenilu slična crijevnoj mikrobioti djece koja svakodnevno posjećuju šumu“, objasnila je naučnica za životnu sredinu Marja Roslund sa Univerziteta u Helsinkiju 2020. godine, kada je istraživanje o imunitetu objavljeno.

Eksperiment u Finskoj bio je prvi koji je eksplicitno manipulisao dječjim urbanim okruženjem, a zatim testirao promjene u njihovom mikrobiomu i, zauzvrat, imunološkom sistemu djeteta. Iako nalazi ne sadrže sve odgovore, oni podržavaju vodeću tezu – da promjena mikroba u životnoj sredini može relativno lako uticati na dobro uspostavljen mikrobiom kod djece, pružajući njihovom imunološkom sistemu potporu.

Ideja da okruženje bogato živim bićima utiče na naš imunitet je poznato kao „hipoteza o biodiverzitetu“. Na osnovu te hipoteze, gubitak biodiverziteta u urbanim područjima mogao bi biti barem djelimično odgovoran za nedavni porast bolesti povezanih sa imunitetom.

„Rezultati ove studije podržavaju hipotezu o biodiverzitetu i koncept da nizak biodiverzitet u savremenom životnom okruženju može dovesti do lošijeg imunološkog sistema i posljedično povećati prevalenciju imunološki posredovanih bolesti“, objasnili su autori u studiji iz 2020.

Studija je uporedila mikrobe životne sredine pronađene u dvorištima 10 različitih urbanih vrtića, a ovo istraživanje je uključivalo ukupno 75 djece između tri i pet godina.

Neki od ovih vrtića su sadržali standardna gradska dvorišta sa betonom i šljunkom, u drugim je sistem podrazumijevao da se djeca izvode u prirodu, a četiri su imala svoja dvorišta dopunjena travom i niskim rastinjem.

Tokom narednih 28 dana, djeca u posljednja četiri obdaništa dobila su zadatak da se igraju u dvorištu pet puta nedjeljno.

Kada su istraživači testirali mikrobiotu njihove kože i crijeva prije i poslije ispitivanja, otkrili su poboljšane rezultate u poređenju sa prvom grupom djece koja su se igrala u vrtićima sa manje zelenila kroz isto vrijeme.

Njihovi rezultati su se u velikoj mjeri poklapali sa drugom grupom djece u vrtićima koja su svakodnevno izlazila u prirodu.

Kod djece koja su se igrala se u prašini, travi i među drvećem, primijećen je porast mikroba zvanog gamaproteobakterije, koji pojačava imunološku odbranu kože, povećava korisne imune sekrecije u krvi i smanjuje sadržaj interleukina -17A, što je povezano sa bolestima koje se prenose na imunitet.

„Ovo podržava pretpostavku da kontakt sa prirodom sprečava poremećaje u imunološkom sistemu, kao što su autoimune bolesti i alergije“, rekao je Sinkonen.

Rezultati nisu u potpunosti ubjedljivi o uzročnim efektima prirode na decu i moraće da budu verifikovani među većim studijama širom svijeta. Ipak, čini se da su prednosti zelenih površina nepresušne za naš imuni sistem.

Istraživanja pokazuju da je izlazak napolje dobar i za vid djeteta, a boravak u prirodi kao djeteta povezan je sa boljim mentalnim zdravljem. Neke nedavne studije su čak pokazale da su zelene površine povezane sa strukturnim promjenama u mozgu djece.

Šta pokreće ove nevjerovatne rezultate još nije jasno. To bi moglo biti povezano sa promjenama u imunološkom sistemu ili nečim u vezi sa zdravim vazduhom, upijanjem sunčevih zraka, većom aktivnošću ili osjećajem spokoja.

„Bilo bi najbolje kada bi djeca mogla da se igraju u barama i da kopaju zemlju u prirodi“, objasnio je ekolog Aki Sinkonen, takođe sa Univerziteta u Helsinkiju, ali i naveo da je za najbolje rezultate najbolje da djeca provode bar pet dana nedjeljno u šumi ili prirodi.