Genetičarka izdvojila tri osobine koje djeca najčešće nasljeđuju od očeva

Zanimljivo je razmišljati šta su djeca naslijedila od mame, a šta od tate. Mnogi od nas misle da je sve 50:50 kada je u pitanju genetika, pri čemu svaki roditelj daje svom djetetu jednaku količinu gena ili različitih osobina, ali genetika ne funkcioniše na taj način, piše 24sata.hr.

Genetičarka Dana Breset sa Univerziteta Feniks ističe da postoji 60 odsto veća šansa da naslijedite „aktivne“ osobine od svog oca jer priroda ima prirodnu tendenciju da izrazi ove gene.

Breset je izdvojila tri osobine koje djeca najčešće nasleđuju od oca, iako to nije pravilo.

Visina

Fizički izgled najviše zavisi od tatinih gena i nije previše orijentisan na mamine gene. Postoji najmanje 700 genetskih varijacija koje su odgovorne za određivanje visine i iako ova karakteristika ima veze i sa majčinim i sa očevim genima, postoje dokazi koji sugerišu da geni oca igraju veću ulogu. Zato dobro pogledajte tatu da biste saznali da li će dijete biti visoko ili nisko kada poraste.

Pol djeteta

Ako tata ikada bude razočaran što nema dječaka ili djevojčicu, samo je on kriv – muškarci su odgovorni za pol djeteta. Muškarci daju Y hromozome dječacima, a X hromozome djevojčicama. Naučnici ističu da će muški X hromozom i ženski X hromozom dati djevojčicu, a muški Y hromozom i ženski X hromozom dječaka.

Istraživači su otkrili da je rodni odnos u porodici pratio očevu, a ne majčinu stranu. Na primjer, ako je čovjek imao više braće, veća je vjerovatnoća da će mu djeca biti dječaci, a ako je imao više sestara, veća je vjerovatnoća da će imati ćerke. Studija je pokazala da to nije tačno za žene.

Pitanja mentalnog zdravlja

Stariji očevi mogu da prenesu mutirane gene na svoju djecu, što onda dovodi do mentalnih bolesti ili problema mentalnog zdravlja (hiperaktivnost, bipolarni poremećaj…). Djeca rođena od roditelja starijih od 45 godina takođe mogu da imaju veće šanse da imaju smetnje u učenju ili depresivne sklonosti.

Međutim, nedavna istraživanja su pokazala da genetski uticaj na mentalne poremećaje može biti slabiji nego što se ranije mislilo.

Mentalni poremećaji imaju neke veze sa genetikom, ali oni čine samo 10 do 20 odsto ukupne kombinacije faktora.