Porodica živi u centru Begrada sa 300 zmija u kući: Djeca ne znaju za strah

Više od 20 godina Predrag Radosavljević gaji ljubav prema zmijama i ima ih u svom domu više od 300. Svoju strast je prenio na suprugu i troje djece, te niko od njih ne zna za strah – naprotiv.

Zajedno brinu o njima, a Predrag je, zahvaljujući predanom radu i velikoj podršci od porodice, postao najpoznatiji odgajivač zmija u Srbiji.

“Prvu zmiju sam kupio 1998. godine. Sjećam se, teško se navikavala na vještačke uslove i jedva se prilagodila na terarijum. Bilo mi je i žao. Kupio sam je ovdje, ali je uvezena iz prirode. Čim sam čuo za to, istog trenutka sam je kupio. Oduvijek sam zmije volio, kao klinac sam ih lovio. U prirodi, u rijeci, na obali, u parku. Ne biste vjerovali koliko na obodima grada ima zmija, ali i u centru pored Dunava i Save. Na šetalištu pred 25. maja možeš u vodi da vidiš koliko hoćeš zmija”, otkriva Radosavljević.

Njegova djeca zmije posmatraju kao domaće životinje.

“Djeca moja su u vrtiću crtala zmiju kao domaću životinju. Kad im je vaspitačica rekla da to nije domaća životinja jer se o njoj ne brine čovjek, moja djeca su bila potpuno zbunjena i odgovorila: “Pa, naš tata se brine o njima.” Djeca nikada nisu imala strah od zmija jer sam ih od malih nogu naučio na njih. Čovjek ima dva urođena straha – od zvuka i od gubitka tla. Sve ostalo je stečeno”, rekao je jednom prilikom za “Blic”.

Kod Radosavljevića možete naći najrazličitije vrste – crne, bijele, sive, žute, šarene, šta god da zamislite. I to nije sve. Naime, Predrag je ukrštanjem nekoliko vrsta dobio i svoju – “Srpsku zmiju”, kako je nazvao.

U odgajivačnici “Reptilija” najpoznatija je zmija Sneža. U pitanju je burmanski piton koji je dug pet metara i težak oko 80 kilograma i to je najveći primjerak te vrste u Srbiji, ali i bližem okruženju.

Kada je počinjao ovim da se bavi, kako otkriva, ljudi su mu se čudili, mnogi su bili skeptični i smatrali su da bi trebalo da potraži pomoć psihologa. A danas se situacija umnogome promijenila – neki mu se dive.

“Da poredim vrijeme od prije 20 godina i danas, kada sam počeo ovime da se bavim, ljudi su bili zaprepašćeni i mislili da sa mnom nešto nije u redu. I dalje je mnogima čudno, ali danas su se navikli da se zmije drže”, ističe.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Predrag Radosavljević (@reptilia_odgajivacnica_zmija)

Na pitanje da li ga je nekada ujela zmija i da li je imao tu vrstu neprijatnosti, kaže da „to nije neprijatnost“, jer je, kako navodi, hrčak daleko opasniji od zmije. Zmija kad ujede, to je defanzivan ujed, ona se nas boji i to je način da nas otjera od sebe, kaže.

“Ove zmije rijetko kad ujedaju jer su rođene u zatočeništvu i kad ujedu – to je taj prvi kontakt s čovjekom, jer one se uplaše. Ali čim ih uzmemo, one shvate da im mi nećemo ništa i prestaju sa ujedanjem i nikad više ne ujedaju. A ujed je toliko strašan da mene mrzi da stavim rukavicu”, objašnjava.

I dodaje da zmije ne reaguju jedna na drugu, da su miroljubive u tom odnosu.

Hrane se glodarima, koji se uzgajaju u kontrolisanim uslovima.

Kaže da ima mnogo posla, ali kada se radi nešto iz ljubavi, ne pada toliko teško.

“Sve što je živo traži posvećenost. Ima posla. Moraš da čistiš terarijum, mijenjaš vodu jednom u nedjelji. A kompletno se sve mijenja u terarijumu jednom u tri mjeseca. Pomažu mi i djeca i supruga, bez njihovog razumijevanja ne bih mogao ovim da se bavim”, zaključio je.