Škola u Teksasu u kojoj je svaka učenica – majka

Bilo je to početkom 2021. godine i Helen je jela više nego obično.

Ova djevojčica koja je uskoro trebalo da napuni 15 godina nije mogla da objasni zašto joj je apetit toliko porastao.

„Da li je to normalno?”, pitala je ona stariju sestru.

Moglo bi da bude, rekla joj je sestra.

Ali je Helen imala i nagle promjene raspoloženja i zaticala je sebe kako se lako posvađa sa porodicom i prijateljima.

A onda je počela da joj kasni menstruacija.

Na rođendan je saznala da je trudna.

„Nisam mogla da vjerujem”, kaže Helen.

Uskoro su je prijateljice odbacile, optuživši je da koristi trudnoću da „hvata momke”, a otac djeteta, drug iz odjeljenja, prestao je da razgovara sa njom.

„Nisam željela da se svađam s njima”, kaže Helen.

Konačno, pred kraj trudnoće, odlučila je da zamijeni školu.

Spolja gledano, Linkoln Park izgleda kao bilo koja druga američka srednja škola – fasadna cigla, školski autobusi parkirani ispred i američka zastava koja se vijori na vjetru.

Ali unutra, uz zvukove tinejdžera koji odlaze na časove, može se čuti i plač i glasovi beba.

Na njenim zidovima, plakati koji pozivaju na odlazak na fakultet stoje odmah pored onih koji reklamiraju pomoć trudnicama i časove roditeljstva.

A pored glavne zgrade nalazi se centar za dnevni boravak.

Škola u Braunsvilu, u Teksasu, gradu na američko-meksičkoj granici, jedna je od posljednjih pružalaca vrlo specifične obrazovne usluge – držanja časova majkama tinejdžerskog uzrasta.

Stopa porađaja tinejdžerki u SAD opala je u posljednje tri decenije, ali među mladim Hispanoamerikankama i dalje je mnogo češća nego u ostatku stanovništva.

Latino žene imaju najvišu stopu trudnoće među tinejdžerkama u odnosu na bilo koju drugu grupu, a stručnjaci upozoravaju da poslije odluke Vrhovnog suda iz 2022. da poništi federalnu zaštitu abortusa, ta brojka će vjerovatno samo dodatno da raste.

Skoro sve učenice u srednjoj školi Linkoln Park, koja isključivo pruža usluge tinejdžerskim majkama od 2005, uzrasta su između 14 i 19 godina.

Sve su one latinoameričkog porijekla – odraz 94 odsto hispanoameričkog stanovništva grada, kao i njegove veće stope trudnoće među tinejdžerkama.

Većina potiče iz porodica sa nižim primanjima, a nekoliko njih su meksički državljani rođeni u Americi koji prelaze granicu svakodnevno iz Matamorosa da bi pohađale časove u SAD.

U godini kada se majčinstvo nalazilo u središtu američke kulturološke i političke rasprave, srednja škola Linkoln Park nudi uvid kako to utiče na živote mladih žena koje se već suočavaju sa ovom neočekivanom i monumentalnom životnom promjenom.

“Sada moram da se staram i o sebi i o mojoj bebi”

Ono što je ubijedilo Helen da se prebaci u Linkoln Park bilo je to da može da povede bebu u školu, kaže ona.

Govoreći za BBC između časova u junu ove godine, Helen je i dalje izgledala kao stidljiva tamnooka tinejdžerka u crnoj majici kratkih rukava i ružičastom šortsu.

Ali u njenom rancu pored udžbenika i svezaka nalazile su se pelene i presvlaka za njenu ćerku Dženin, koja je sada imala osam mjeseci.

„Nekada sam tu bila samo ja, a sada moram da se staram i o sebi i o bebi”, kaže ona.

U školu je upisano sedamdesetak učenica, mada taj broj varira gore-dolje tokom čitave godine kad pristignu nove trudne učenice a neke mlade majke odluče da se vrate u njihove pređašnje škole poslije porođaja.

U vrijeme kad je BBC posetio Linkoln Park, upisalo se sedam učenica mlađih od 14 godina, kao i troje učenica od kojih svaka već ima troje djece.

Školski plan i program je potpuno isti kao i u drugim školama u kraju, a od učenica se i dalje očekuje da polažu sve predmete.

Ali razlika je u detaljima.

Svi školski autobusi koji prevoze neke od učenica imaju i sjedišta za njihove bebe.

Ujutro učenice mogu da kupe doručak i za sebe i za svoje dijete.

Njihove bebe mogu da ostanu u školskom dnevnom boravku besplatno.

Učenicama se odobravaju opravdana odsustva za ljekarske preglede njihove djece.

U jednoj učionici, profesor iz nauke ima visoki orman za garderobu u uglu prostorije sa odjećom za bebe za majke kojima ona može da zatreba.

Intimnost, kolegijalnost, bol – i život

Aleksis je, kao i Helen, imala 15 godina kad je saznala da je trudna.

Upotrijebila je tri kućna testa za trudnoću i svi su bili pozitivni.

I dalje ne vjerujući u to, otišla je kod ljekara, koji je potvrdio da će roditi dječaka.

„Bilo mi je mnogo teško”, kaže Aleksis.

„Nisam željela da napustim školu, zato što sam znala da to nije pravi način da se izađe na kraj s ovim.”

Ali onda je pronašla Linkoln Park.

Njen sin sada ima skoro godinu dana.

U učionicama vlada izražen osjećaj kolegijalnosti i intimnosti koji je gotovo šokantan za nekoga ko dolazi sa strane, mada očigledno veoma prirodan za učenice i nastavni kadar.

Sjedeći na času matematike jednog utorka ujutro, Aleksis se okrenula da kaže svom profesoru Aredondu da se već upisala u narednu školsku godinu.

„Držim sve pod kontrolom”, rekla je ona sa podignutim palčevima.

Aleksis i njene drugarice iz odjeljenja su se okrenule ka vratima, jer je jedna učenica ušla zakasnivši na čas.

Vidno pred kraj trudnoće, kretala se sporo, sa blagim geganjem.

Djevojke su se sve nasmiješile, a Aleksis je ispružila ruku kako joj se drugarica iz odjeljenja približila.

„Želim da ti dodirnem stomak”, rekla je.

Aredondo je najneiskusniji u odjeljenju što se tiče odgoja djece – makar kad je u pitanju iskustvo iz prve ruke.

Ali on je predavao dovoljnom broju učenica da i sam zna ponešto o tome.

„Kad ti djevojke kažu da će ti biti potreban epidural, šta ti misliš o tome?”, pitao je on.

„Pa mislim da će mi trebati”, smije se trudna učenica.

„Kad ga ne dobiješ, oh moj Bože, kako to samo boli”, rekla je Aleksis kikoćući se.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), na svakih 1.000 mladih žena između 15 i 19 godina, 2020. godine se porodilo njih 15.

Podaci ne uključuju stope porođaja za tinejdžerke mlađe od 15 godina.

Čak i sa padom ovog broja u cjelokupnoj zemlji, Teksas ostaje iznad nacionalnog prosjeka i neprestano je među prvih 10 saveznih država po visokoj stopi porođaja tinejdžerki.

U Braunsvilu, tinejdžerske trudnoće čine 12 odsto – više od svakog desetog – porođaja u gradu.

Postoji mnoštvo faktora koji igraju ulogu u stopi tinejdžerskih trudnoća, ali u Teksasu neki eksperti navode stroge zakone o abortusu u ovoj saveznoj državi i činjenicu da seksualno vaspitanje nije obavezno u školama.

Čak 58 odsto državnih škola u Teksasu drže časove seksa koji propagiraju isključivo apstinenciju, a 25 odsto uopšte nema seksualno vaspitanje, prema liberalnoj Teksaškoj mreži slobode, vjerskoj i grupi lidera zajednice.

„Dok god ne dijelimo te informacije sa njima, one se neće obrazovati”, kaže Sintija Kardenas, direktorka srednje škole Linkoln Park.

„One ne dobijaju priliku da odaberu da li žele te posljedice ili ne.”

Tinejdžerke u Teksasu koje zatrudne moraju da se izbore sa složenim sistemom javnog zdravstva da bi dobile njegu ili da se suoče sa nekim od najstrožih zakona o abortusu u zemlji ako se odluče da prekinu trudnoću.

Putovanje van granica savezne države na abortus često nije opcija za žene sa niskim primanjima, naročito kad su one maloljetne.

A odluke o tome šta činiti ne dolaze jasno ili lako.

Helen je u ranoj fazi trudnoće razmišljala o abortusu ili da da ćerku na usvajanje.

Njena majka je rekla da će je podržati kakvu god odluku da donese.

Ali, na kraju, kad se porodila i vidjela njenu djevojčicu, Helen je odlučila da je zadrži.

„Moja beba je nešto najbolje što mi se desilo u životu”, kaže Helen.

Dženin, aktivno novorođenče koje vrijeme provodi u dnevnom boravku, nosi veliku mašnu različite boje oko glave svakog dana u tonu sa njenom odjećom.

„Imam ljubav života u sopstvenim rukama, ona mi je sve”, kaže njena majka.

Helen se nalazi na samo godinu dana od mature.

Ona sanja o odlasku na koledž i da može da izdržava ćerku.

Ali u stvarnosti svega oko polovina tinejdžerskih majki završi srednju školu, a još manje njih nastavi visoko školovanje poslije toga, prema podacima CDC-a.

Upitana šta misli gdje bi bila da nije u Linklon Parku, Helen kaže: „Nemam predstavu, iskreno.”

„Vjerovatno u kući mučeći se sa bebom.”

Posijati sjeme odlaska na koledž

Muke majčinstva su teške, naročito ispočetka.

Studije pokazuju da je tinejdžerskog majčinstvo faktor rizika za depresiju.

Žene koje zatrudne kao tinejdžerke čine više od polovine svih majki koje primaju socijalnu pomoć.

Stres siromaštva i mladosti koji čeka majke u Linkoln Parku čine da neke postanu nezainteresovane za školu ili da misle da će biti nemoguće nastaviti školovanje sa djetetom.

U vrijeme ručka, Aleksis i tri druge učenice na smjenu pokazuju jedna drugoj slike male djece.

Jedno je tek prohodalo a drugo je prvi put ošišano.

„Jao, kako je slatka”, govore one na španskom maltene u glas.

Kardenas, koja se pridružuje djevojkama za ručkom većinom dana, prilazi ovoj grupi.

Budući da većinu njih od mature dijeli svega godinu dana, ona ih pita da li su polagale prijemni za koledž.

„Već su me primili u školu, ali mislim da ne želim da idem na koledž”, kaže Anđela, učenica rođena u Americi koja živi u Meksiku.

Ona prelazi granicu svaki dan da bi išla u Linkoln Park, gurajući bebu u kolicima preko pješačkog mosta koji odvaja Braunsvil od Matamorosa.

Njeni dani započinju u pet ujutro kad staje u red južno od granice.

Nekih dana ona propušta časove zato što radi kao spremačica da bi mogla da izdržava malu porodicu.

Ali Aleksis se ubacuje da kaže Anđeli šta ja saznala na skorašnjoj sesiji upoznavanja sa koledžom.

„Imaju dnevni boravak tamo i ako su ti djeca tiha, beba može da ide na časove sa tobom”, kaže Aleksis.

„Ponekad možeš da dobiješ spavaonicu za čitavu njenu porodicu, kao mali stan”, dodaje ona.

Anđeline oči se šire.

„E, pa onda moram da idem! Ne mogu da ne idem!”.

Sve se smiju.

Koliko god da se sve urotilo protiv njih, jedan od ciljeva Linkoln Parka je da pokuša da „posije sjeme odlaska na koledž” za učenice, kaže Kardenas.

„I da postanu uspješne i da nauče svoje bebe da i one imaju šansu.”

Učenice joj se obraćaju pitajući je za savjet u vezi sa vezama ili roditeljstvom ili tražeći pomoć sa smještajem ili kod previjanja i hrane za bebe.

Imala je učenice koje su joj se obraćale za pomoć nakon što su izbačene iz kuće i druge koje su nagovijestile da žele da napuste školu da bi mogle da rade puno radno vrijeme i izdržavaju dijete.

„Ponekad ne znaju kako da odgoje dijete”, kaže Kardenas.

„Držimo u rukama njihovu budućnost kao prosvjetni radnici. Moramo to da uradimo kako treba.”

Ali u pozadini svog mozga ona razmišlja o potrebi i podršci školama kao što je Linkoln Park usred promjenljive političke i društvene klime poslije odluke Vrhovnog suda o abortusu ovog ljeta.

Očekuje se da će ova odluka isključivo i neproporcionalno pogoditi tinejdžerke, prema Dječjim trendovima, američkoj istraživačkoj grupi čiji je cilj dobrobit djece.

Tinejdžerke će biti sklonije da traže abortus, saznaju za trudnoću kasnije i imaju problema sa podrškom.

„Razmišljala sam o implikacijama ukidanja odluke u slučaju Ro protiv Vejda”, kaže Kardenas, ističući da su Hispanoamerikanke jedne od najvećih grupa koje traže abortus u SAD.

„Nadam se da promovišemo seksualno vaspitanje u srednjoj školi i da mi, kao prosvjetni radnici, možemo da stvorimo plan djelanja koji će se slijediti ako budemo imali više tinejdžerki sa bebama kao posljedicu ukidanja ove odluke”, kaže ona.

„Ne nudi mnogo školskih distrikta škole kao što je ova”, dodala je ona.

„Ako me pitate da li je ona potrebna? Da. Čak i ako budemo činili razliku u životima deset djevojaka, da. To su djevojke koje ne bi uspjele u regularnoj školi.”

Staklene vitrine u hodnicima škole drže nasmijane slike prethodnih odjeljenja učenica koje su maturirale.

Svake nedjelje lokalni profesionalac dolazi da predaje učenicama u sklopu serije predavanja o predstavljanju različitih potencijalnih zaposlenja.

„Ono što činite dolazeći u školu, kao majka sa djetetom, to je veoma hrabro i teško”, govori im jedna mlada predavačica.

„Znajte da šta god da uložite sada, vratiće vam se višestruko kasnije.”