Uskoro ćemo moći da pričamo sa psima?

Razvoj govora i jezika ubrajamo u neke od najvećih evolucijskih zagonetki koje decenijama zanimaju naučnike. Pritom je uvreženo mišljenje da su zbog kompleksnosti govor i jezik jedinstvena sposobnost samo ljudi.

Otac moderne lingvistike Noam Čomski skovao je termin “univerzalne gramatike” tvrdeći da se sva djeca rađaju s gotovim skupom mentalnih gramatičkih pravila prema kojima mogu da stvaraju rečenice koje prije nisu čula.

Prema Čomskom, to objašnjava zašto djeca lako uče kompleksna pravila i ritmove jezika: ona već “znaju” ta pravila jer su dio njihovog biološkog dara. Jezik je, tvrdi slavni lingvista, bitan dio uma.

I evolucijski psiholog Stiven Pinker smatra da je sposobnost govora urođena, ali za razliku od Čomskog misli da je razvoj jezika neposredan proizvod prirodnog biranja. Pinker smatra da se jezik razvio prije 50.000 ili 60.000 godina zbog evolucijskog pritiska.

“Jezik se razvio zato što ljudima daje prednost na tržištu reprodukcije”, zaključio je Pinker u bestseleru “The Language Instinkt”. Naglašava da su ljudi koji su bili vještiji komunikatori lakše bježali od predatora, što im je povećavalo šanse za opstanak dovoljno dugo dok ne dobiju potomstvo i tako svoje gene prenesu na drugi naraštaj.

Mogu li životinje da govore?

Mnoge životinje stvaraju zvukove od kojih neki služe za razmjenu informacija. Istraživači su već otkrili sposobnost glasovnog učenja niza vrsta, uključujući ptice pjevačice, papagaje, kitove, slonove i šišmiše. Takođe, istraživanje objavljeno 2018. godine pokazalo je da orke ili kitovi ubice imaju sposobnost oponašanja složenosti ljudskog govora.

Može li miš da nauči novu pjesmu?

Iako ljudi žive s miševima najmanje 15.000 godina, njihovo pjevanje ne čujemo jer je na frekvencijama izvan raspona koji ljudski sluh može otkriti. No, 2012. godine američki naučnici su otkrili da miševi imaju sposobnost vokalnog učenja kao i ptice, kitovi, morski lavovi, šišmiši i slonovi.

Kako piše Njujork tajms, tim neurobiologa predvođen naučnikom Erihom Džarvisom hirurški je ogluveo pet miševa i snimio njihove pjesme. Zatim su uporedili sonograme pjesama gluvih miševa s onima miševa koji čuju. Da je mišje pjevanje urođeno, kao što se dugo pretpostavljalo, hirurška intervencija ne bi izazvala razliku.

“Zvučni zapisi netaknutih miševa zvučali su nevjerovatno slično pjevanju nekih ptica”, napisao je Džarvis u radu iz 2013. godine.

Nije bilo tako s pjesmama gluvih miševa: lišene slušne povratne informacije, njihove su pjesme postale degradirane, čineći ih gotovo neprepoznatljivima. Zvučali su poput vriske. Ne samo da je melodija miša zavisila od njegove sposobnosti da čuje sebe i druge, nego takođe, kao što je tim otkrio u drugom eksperimentu, mužjak miša može da promijeni visinu svoje pjesme kako bi se takmičio s drugim mužjacima za žensku pažnju.

Kako AI dekodira životinjski govor?

Neprofitna organizacija Earth Species Project (ESP) vjeruje da može da razvije sisteme mašinskog učenja za dekodiranje životinjske komunikacije identifikovanjem uzoraka u životinjskom jeziku i zatim analizom tih podataka. ESP vjeruje da bi morski sisari, koji komuniciraju uglavnom akustički, mogli biti prvo otkriće.

“Na korak smo od primjene napretka u razvoju vještačke inteligencije za ljudski jezik na životinjsku komunikaciju”, rekla je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu Kejti Zakarijan, izvršna direktorka ESP-a.