Zašto djeca u Finskoj idu u školu u polovnoj garderobi

Finci ne vole da se razbacuju pa djeca u tom periodu često dobijaju polovnu odeću, jer je brzo izrastu, a i zato jer se djeca tada mnogo igraju, druže u prirodi i najbitnije je da je odjeća takva da ih ne sputava.

Finci su “operisani” od skupe odjeće

Second hand prodavnice se pravi izbor, i tu se kupuje dosta toga, naravno ne i obuća. Do prvih malih matura djeci se ne kupuju, ili bar veoma rijetko, nove i skupe stvari, i niko zbog toga ne pravi pitanje. 

Iako u Finskoj roditelji nemaju nikakve izdatke oko školovanja djece, ekskurzija, užine, jer sve to plaća država, oni se ne rasipaju novcem i veoma su racionalni. Djeca i u najmlađem školskom uzrastu ostaju sama kod kuće, idu sama ili sa drugarima u školu i, generalno, dosta su samostalna.

Rad u kući nije teret, već nešto normalno

Finci od malena uče djecu da obavljaju razne poslove u kući, u skladu sa njihovim psihofizičkim mogućnostima, i tu nema kompromisa.

Djeca u Finskoj zbog toga rad u kući ne doživljavaju kao neki teret, kaznu i moranje, već kao nešto sasvim normalno i podrazumijevano.

Uopšte, kako je igra nešto što finskoj djeci nikad i nikako nije uskraćeno, tako se i primjerene radne obaveze podrazumijevaju.

Finska je država kojoj su znanje i rad veoma bitni, pa je zato u osnovnim školama zanatstvo obavezan predmet od prvog razreda, a od 7 – 9 razreda i predmet domaćinstvo, gdje uče kuvanje, serviranje, finansije u domaćinstvu, zdravlje u ishrani. Djeca uče tokom školovanja da pletu, kroje, šiju da rade sa drvetom, obavljaju sitnije popravke u kući, peglaju…

Djeca u Finskoj nemaju domaće zadatke

U Finskoj djeca nemaju domaće zadatke, jer se smatra da je izuzetno bitno da djeci ostane vrijeme za igru i slobodne aktivnosti. Finci shvataju da djeca polaskom u školu ne postaju odrasli, već su i dalje samo djeca, ali i školarci.

U Finskoj se i nastavni sadržaji u ovom uzrastu odvijaju kroz igru, a često se nastava održava i u prirodi, na vazduhu. Opuštena atmosfera, učenje kroz igru i čest boravak na svježem vazduhu doprinose uspjehu djece. Finska je tu pravi primjer, piše Buka.com.

U Finskoj djeca, kada krenu u prvi razred, nikako nisu primorana da sjede mirno u klupama, jer je to za njihov uzrast i neprirodno i mučno.

U Finskoj djeca mogu da dođu do table, do druga, da sjede na klupama jer je poenta da svi pričaju i diskutuju o lekciji, a ne da sjede mirno. Sjedenje mirno i maksimalna koncentracija se razvijaju postepeno i, kada malo odrastu, djeca već i sama sjede u klupama, bez primoravanja.

Bitno je da se prati priroda djeteta… A u prirodi djeteta tog uzrasta nije sigurno da sjedi mirno, bar ne prve godine polaska u školu. Sticanje discipline, radnih navika, odgovornosti, usvajanje novih pravila ne ide ni preko noći, niti treniranjem strogoće. U Finskoj.