Znate li šta je “doom spending” i kako ga obuzdati

Impulsivno trošenje, što bi bio njegov prevod, naročito pogađa milenijalce i Generaciju Z koji kupovinom pokušavaju suzbiti svoju nelagodu i pritisak koji osjećaju zbog globalne bezbjednosne i ekonomske situacije, uključujući i stres i strahove.

Jona Bejn, osnivačica Young (ish) money i autorka knjige Own It! za Vog pojašnjava kako je kupovina oduvijek bila jednostavan način smirivanja bez napora, podsjetivši kako je u srcu potrošačke ekonomije da uvjeri da će nova kupovina podići raspoloženje čovjeka i riješiti njegove probleme.

“Kada nešto kupujemo, naš mozak otpušta hormone zadovoljstva poput dopamina i endorfina”, kaže ona i dodaje: “Mladi su oduvijek bili osjetljivi na prekomjerno trošenje jer su se borili s pritiskom vršnjaka i stvaranjem identiteta, ali sada su ranjiviji u odnosu na komercijalne sile nego ikad zbog teške ekonomske situacije u kojoj se nalaze”.

Kaže da je nerijetko gledala mlade ljude kako se zadužuju što je u konačnici ostavljalo posljedice na njihovu kreditnu istoriju, psihičko raspoloženje i mogućnost da žive punim plućima.

Maloprodajna terapija

Ova takozvana maloprodajna terapija ne koristi se od juče za postizanje trenutnog zadovoljstva, ali ona postaje problematična naročito za onaj sloj ljudi koji se za ovu svrhu zadužuju i nemaju ni minimalna ušteđena sredstva.

Osjećaj da u sadašnjim prilikama nikada neće uštedjeti dovoljno novca da kupe kuću, impulsivne potrošače vodi ka trošenju novca na luksuzne stvari i putovanja kako bi stekli osjećaj nezaboravnog iskustva.

Većina kupaca na kraju ne osjeti dugoročno olakšanje svojih briga u vezi sa sopstvenim finansijama ili opštom ekonomskom situacijom.

Skup ukus

TikTokerka Marija Melčor (@firstgenliving), piše The Independent, u svom videu kaže: “Kada me stariji ljudi pitaju kako mladi ljudi sebi mogu priuštiti lijepe stvari, kažem im da je to zato što ne možemo priuštiti ništa drugo. Vlasništvo nad kućom ili osnivanje porodice toliko je nedostižno da koristimo taj avans ili dječji novac na sve što možemo priuštiti, a što će nam donijeti privid osjećaja odraslog uzrasta koji nam je obećan”.

Na neki način, doom spending, piše Euronews, može izgledati kao vraćanje osjećaja kontrole nad vlastitim životom i finansijama, dopuštajući da se posjeduje barem nešto od željenih stvari, te podsjeća da je prema Credit Karmi, 16 posto ispitanika generacije Z zabrinuto za sigurnost svog radnog mjesta, dok je 23 posto njih zabrinuto zbog nedaekvatno plaćenih poslova, 21 posto zbog pada plata, a ukupno 71 posto pripadnika generacije Z i milenijalaca je zabrinuto za svoje finansije.

The Economist mlade ljude opisuje: “Oni imaju tanke novčanike i skup ukus. Cijene praktičnost i društvenu savjest. Žele da kupovina bude besprijekorna i lična. Žude za autentičnošću dok su neprestano uronjeni u digitalni svijet.”