Znate li zašto se za žutu boju kose kaže da je plava?

U prošlosti, u našem jeziku su postojale samo svijetle i tamne varijante kose, pa se spominju zagasite i sjajne kose, a ne posebne boje.

Rječju “plav” se u staroslovenskom jeziku opisivalo nešto što je svijetlo, blijedo, a ovim se moglo opisati i ono što je bijelo i ono što je zlatno žuto.

Za ono što mi danas nazivamo plavim, tada su se, u posebnim slučajevima, koristili pridjevi, kao što je “sinji” ili “modar”. Dokaz za to su stare narodne pjesme u kojima se žitna polja u daljini “plave”, dok su dubine mora “modre”.

Tragovi ovoga zadržali su se u narodnim pjesmama u kojima i danas možete pročitati opise poput “sinjeg mora”, “modrog neba” ili, obrnuto, kako se “žitna polja u daljini plave”…

Vremenom je došlo do djelimične zamjene – sinje/modro postalo je plavo, a riječ “žuto” ušla je u upotrebu iako se prvobitno značenje riječi “plav” nije izgubilo. Tako je sve do danas ostao dublet.

Srpski jezik nije jedini u kojoj je opstala ova “nelogičnost”. U poljskom se za osobu svijetle puti/žute kose takođe koriste izrazi i “żółty” (“žuto”) ali i “płowy”  (“plavo”). Portugalci za ženu svijetložute kose kažu “loira” (“plava”) dok Špance muči drugačiji “problem” – kod njih se za plavušu kaže “rubio” što bi u bukvalnom prevodu danas značilo “crvena”, piše Krstarica.