Skip to main content

beograd

Vidjela sam sina, traka preko očiju, nadut, promijenjena boja kože: Potresno svjedočenje majke prve žrtve Belivukovog klana

Vidjela sam sina, traka preko očiju, nadut, promijenjena boja kože: Potresno svjedočenje majke prve žrtve Belivukovog klana


Suđenje kriminalnoj grupi Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, optužene za sedam ubistava, otmice, silovanje, trgovinu drogom i oružjem, nastavljeno je protekle sedmice u Specijalnom sudu u Beogradu.
Suđenje kriminalnoj grupi Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, optužene za sedam ubistava, otmice, silovanje, trgovinu drogom i oružjem, nastavljeno je protekle sedmice u Specijalnom sudu u Beogradu.


Vidjela sam sina, traka preko očiju, nadut, promijenjena boja kože: Potresno svjedočenje majke prve žrtve Belivukovog klana

Kao svjedok, u sud je došla Sanja Mihajlović, majka Gorana Mihajlovića koji je otet a potom ubijen 1. aprila 2019.

Mihajlović je, inače, prva žrtva svirepog klana koja se pominje u optužnici. On je, kako se navodi, on je otrovan u kući strave u Ritopeku, a potom su njegovi ostaci kamionom prebačeni u vikendicu u Ritopeku, gdje su spaljeni.

Sanja Mihajlović izašla je za sudsku govornicu.

“Ja sam majka sada pokojnog Gorana Mihajlovića. Moj sin je nestao 1. aprila 2019. Inače nije živio u našoj kući u Resniku, bio je postanar ali se vratio nedjelju dana ranije. Ja nisam bila u dobrim odnosima sa sinom, i to mi je danas najžalije. Došao je sa suprugom i ćerkicom koja je imala godinu i nešto. Otac je bio u dobrim odnosima s njim i on ga je posljednji put video krenuo je da se vidi sa Ninom Šundićem i Golubovićem, i na žalost oni nisu na optuženičkoj klupi, a sigurno imaju veze sa tim. On je otišao svojim “porše kajenom” i nikada se više nije vratio, završio je u Ritopeku”, ispričala je majka navodeći da je željela da prijavi odmah nestanak, ali da je njegova supruga bila u kontaktu sa Šundićem i da je on ubjeđivao da će se vratiti.

Nestanak su prijavili sedam dana kasnije.

“Razočarana sam u sistem cjelokupno, jer je sudbina mog sina otkrivena tek dvije godine kasnije. Njegov auto je pronađen na Novom Beogradu, odlazila sam u policiju i pitala da li su uzimani DNK tragovi, da li ima dokaza, nikada nije očitan GPS, nisu uzeti otisci prstiju. Ni dan danas mi nije jasno zašto su njih dvojica izopšteni iz ove grupe, ako su ga odvezli i predali u ruke gdje će biti ubijen, ili ako su znali da će biti ubijen”,nastavila je majka Gorana Mihajlovića.

Na pitanje sudije objasnila je da toga dana nije vidjela sina, već veče prije.

“Sa mnom nije razgovarao, ja sam se protivila načinom njegovog života i izbora”.

Sudija: Čime se bavio?

Sanja Mihajlović: Ja ne znam konkretno čime se bavio, pričalo se preprodajom narkotika. Drogu u kući nikada nisam vidjela, ali nisam slijepa za lagodan život i skupocjena kola, nije moglo tek tako da se zaradi. Nisam bila zadovoljna ni izborom partnera, ali je ipak bio moj sin.

Sudija: Da li ste stupili u kontakt sa Ninom Šundićem?

Sanja Mihajlović: Jesam, išla sam kod njih, kod njegove majke. Bila je uznemirena, govorila je da ne zna mog sina. Nisam dobila neku informaciju od nje, ona mi je rekla da je ne uznemiravam više i da je bolesna. Ali sam kasnije čula da je glumica. Tražila sam i da razgovaram sa njim, ali sam čula da ga je otac prebacio u Španiju i da je njegov otac moćan čovjek u svijetu droge i da sarađuje sa svima.

Sudija: Da li ste razgovarali sa Filipom Golubovićem?

Sanja Mihajlović: Našla sam se sa njim u julu 2021. Na moje insistiranje i uporan pritisak da se vidimo, pristao je da se nađemo on, ja i još jedan čovjek. Našli smo se u jednom etno restoranu. Najgora i poražavajuća je činjenica da ljudi nemaju empatije, ipak sam ja majka ubijenog. Razgovarao je sa mnom kao da pričamo o prodaji lubenica. Prvo je rekao da se plaši za svoju bezbjednost ali da je volio mog sina i da je zato došao. Rekao je da su mog sina “ometlali” taj izraz je koristio, grupa Veljka Belivuka, i zato i kažem da ne znam zašto nije ovdje. Pitala sam za skaj telefon, ja u stvari do nestanka sina nisam znala šta je to. Rekao mi je da je moj sin imao skaj telefon i da je posle nestanka mog sina on donio telefon mog sina Aleksandru Nuždiću da bi se dopisivali. Taj telefon je onda od Nuždića uzela Katarina i predala ga Dimčetu Kimovu, protiv kog se vodi postupak u Palati pravde. Dimče ga je onda dao Filipu Goluboviću koji ga je zamijenio za nešto, jer nije htio da bude u njegovom posjedu, bar je u nečemu bio iskren.

Ona je navela i da se pridružuje krivičnom postupuku.

Tužilac: Da li je Filipović rekao razlog zašto je “ometlan”?

Sanja Mihajlović: Pa da, otprilike mi je Filip Golubović rekao da je razlog mnogih nestanaka bila paranoja i da je moj sin navodno pratio grupu ovdje optuženih i da su postojali snimci.

Tužilac: Da li ste gledali nadzorne kamere?

Sanja Mihajlović: Na dan nestanka, kamere u privatnom vlasništvu, a mi smo dobili nasnimjeni materijal, vidi se da moj sin dolazi, izlazi iz kola, pretrčava ulicu i ulazi u “smart. Popodne se vidi da neko dolazi po njegov auto, mogu da budu i Šundić i Filipović i odvoze automobil. Katarina je inače posle taj snimak poslala inspektoru Božidaru Stoliću.

Tužilac: Kakve ste poruke vidjeli?

Sanja Mihajlović: Navodno je moj sin pitao za dijete i za novac da li imaju. Bila je čudna prepiska, jer su korišćene čudne riječi za automobil, bilo je jasno da onaj ko se dopisuje sa Nuždićem ne zna puno toga o automobilu. Dimče Kimov se raspsitivao za ključ automobila, bio je izričit da se moj sin neće vratiti i da će “tijelo isplivati za pet, šest mjeseci”, rekao je da treba da se vidi sa nekim jakim ljudima iz Crne Gore i da će tada znati. Međutim, do toga na žalost nije došlo, jer je on uhapšen.

Tužilac: Šta znate vezano za automobil?

Sanja Mihajlović: Čula sam da je u tom nekom šteku kod Aleksandra Nuždića, u kući, postojala veća količina droge, oko 15 ili 20 kilograma i da je Filipović dan prije to dovezao u njegov stan u Resniku. Bilo je i nekog oružja. Nuždić je dobio poruku od nekoga da se sve očisti iz kuće, i koliko sam ja iz tih razgovora sa Nuždićem vidjela, on je tog nekoga pitao šta da se očisti, on je rekao sve. Sve je spakovano u neki “reno”, droga i oružje i ključ je ostavljen na gumi.

Sudija: Odakle vam je to poznato?

Sanja Mihajlović: Vidjela sam iz prepiske, skrinšotovanih poruka i iz razgovora sa drugim ljudima o nestanku mog sina.

Tužilac: Je l’ vaš sin tada već nestao?

Sanja Mihajlović: Moj sin je nestao 1. aprila, a ovo sklanjanje je bilo 2. ili 3. aprila. Prema riječima Nuždića, koji se dopisivao, čudno je bilo što Goran ne zna šta sve ima u tom šteku nego traži da mu se pobroji. Bila je tu i mašina za tabletiranje.

Sudija: Kada ste saznali za tu mašinu?

Sanja Mihajlović: Kada je prikazan snimak kuće iz Ritopeka, bio je akcenat na mašini za mljevenje, ali je u jednom ćošku bila ta mašina koju je Nuždić tada spakovao u kola, u taj reno. Mašina je specifična, zna se čija je ta mašina, moj sin je jeste posjedovao ali se nije bavio proizvodnjom sintetičkih droga. Ta mašina je imala jedan slomljen krak, za koji svi znaju da ga je polomio, kada je udario jer se iznervirao što ne može da je namontira.

Punomoćnik oštećene Sanje MIhajlović, advokat Ivan Ninić zatražio je da objasni s kim je imala komunikaciju posle 1. aprila 2019.

Sanja Mihajlović: Ja tih prvih dana nisam imala komunikaciju sa Katarinom, prosto nismo bile u dobrim odnosima, ona je samo majka mog unučeta. Ni sa Nuždićem nisam imala komunikaciju. Malo je čudno bilo sve, moj sin je živio kao podstanar, jednom sam samo bila kod njih u stanu dok je Katarina bila trudna, posle nisam znala gdje žive. Čudno je bilo, gdje god da su živeli, dolazio je kod nas kući, komunicirao je sa ocem i uvijek mu se javljao. Otac ga je i toga dana zvao, do 15.30 sati telefon mu je bio uključen.

Ninić: Kada prvi put vidite tu skaj prepisku?

Sanja Mihajlović: Možda je to bio april, recimo 7. ili 8. aprila su moj suprug i Katarina otišli u policiju da prijave nestanak, tada sam prvi put vidjela tu komunikaciju i znala sam da sa druge strane ne piše moj sin.

Ninić: Da li je tada Katarina predala skrinšotove tih poruka?

Sanja Mihajlović: Ne, mislim da je kasnije predala Božidaru Stoliću, bez zapisnika.

Ninić: Da li ste vi imali kontakt sa Božidarom Stoićem?

Sanja Mihajlović: Jesam, u avgustu ili septembru. Otprilike , njega je interesovalo koliko mi znamo. Nestanak mog sina ga nije interesovao, nije radio na nestanku mog sina.

Ninić: Zašto su vam te prepiske bile čudne?

Sanja Mihajlović: Sin je imao dogovor sa ocem, njegova majka je bila invalid, znali smo da je kupoprodajni ugovor bio napravljen na moju pokojnu svekrvu. U to čak ni Katarina nije bila upućena, tražila je da joj se taj auto vrati. To nije znao onaj ko je pisao poruke.

Ninić: Gde je danas taj auto?

Sanja Mihajlović: Oduzet je.

Inače, podsjetimo, inspektoru Božidaru Stoliću se sudi zbog sumnje da je poverljive informacije odavao Filipu Goluboviću.



Komentari

Subscribe
Notify of
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

Povezani članci