Da li je autor mrtav?

Kako su saopštili organiztori, na sajmu je juče održan panel na temu autorskih prava i saradnje izdavača sa prostora ex-Jugoslavije, a u debati su učestvovali: Zoran Hamović, direktor izdavačke kuće Clio, Gojko Božović, direktor izdavačke kuće Arhipelag, Ibrahim Spahić, direktor izdavačke kuće Međunarodni centar za mir, Kašmir Huseinović, direktor izdavačke kuće Kašmir promet, Predrag Uljarević, direktor izdavčke kuće Nova knjiga i Aleksandra Hajduković, direktorka Zavoda za udžbenike.

Na panelu je jednoglasno konstatovano da je pitanje autorskih prava nesumnjivo u jednom od najizazovnijih perioda.

Uljarević je rekao na samom početku da je to samo jedan od razloga zbog koga je neminovno razmišljati o zajedničkoj inicijativi izdavača, koji što prije treba da razmisle o udruženju ili sličnom modelu saradnje.

Božović se nadovezao sugerišući da se kod nas autorska prava ne poštuju jer se ne smatraju imovinskim, svojinskim pravima, ali naglašavajući ipak da ovo pitanje pogađa najprije čitaoce.

“U doba digitalnih medija čitav niz knjiga koje podliježu autorskim pravima sa stanovišta autora i izdavača nalaze se u slobodnoj cirkulaciji na internetu. Ta vrsta piraterije potkopava interese autora, čija motivacija za stvaranje djela koja ne mogu da zaštite postaje sve manja. Izdavači u sredinama u kojima ne mogu da zaštite autorska prava biće u stalnoj borbi za opstanak. Ali usuštinski, ovo pitanje najviše pogađa čitaoca jer nam ovo onemogućava objavljivanje mnogih važnih knjiga i žanrova”, kazao je Božović.

Za Ibrahima Spahića ovo je najprije pitanje sloboda, među kojima svakako i čitalačklih.

“Ne treba nikako da zaboravimo da je pitanje copyrighta pitanje slobode izražavanja, govora, pisanja, pa ako hoćete i slobode čitanja. I ono je limitirano, jer vi danas i kad u punoj slobodi pročitate neki tekst, istraživački, naučni rad,imate unaprijed zadate okvire tumačenja”, istakao je Spahić.

Direktor izdavačke kuće Clio, koja je ove godine počasni izlagač podgoričkog sajma, Zoran Hamović, osvrnuo se dodatno na problem zaštite autorskih prava sa aspekta vještačke inteligencije, koja je jedna od globalnih fokus tema u skoro svim aspektima našeg djelovanja.

“Sigurno se može u najkraćem može reći da danas autoriskih prava više nema, zato što sa ovim što se događa sa vještačkom intelignecijom praktično prestaje jedna vrsta odgovornosti za autorski rad. To u ovom trenutku predstavlja veliki izazov za sve nas, koji je mnogo dublji nego što su u zakonskom smislu tehnički uređena autorska prava. To je pitanje koje mnogo više zadire u autorski rad i njegovu postojanost. Sad više nema nikakve razlike između onoga što smo označavali kao falsifikat i zloupotrebu, sa onim što je živo, organsko autorsko djelo. Pitanja koja danas postavljamo ne tiču se samo problema zaštite autorskog rada u digitalnom ambijentu, nego i uopšte, jer mi se još uvijek trudimo da štititmo zakonom odštampano, snimljeno autorsko djelo”, tvrdi Hamović.

Nemoinovno, posljedica goreopisane situacije je poljuljano povjerenje čitalaca, i sve nestalnije čitalačke navike. To ipak ne znači da će, tvrdi Hamović, čitanje izumrijeti. Ali, zato treba brinuti o kvalitetu sadržaja koji će biti dostupan budućim generacijama.

“Tehnooptimisti su oni koji neće praviti preveliku razliku između sadržaja koji naseljavaju digitalni prostor i onih koji naseljavaju prostor kojim mi još uvijek vladamo i koji sadržajima popunjavamo. Pitanje je da li će taj sadržaj imati bilo kakvu vrijednost, zato što je do sada bilo vrijedno ono što je autorski potpisano, jer je to bila neka vrsta garancije – ne samo kvaliteta, nego i onoga što je izvorno, drugačije i autentično. Postavlja se, dakle, pitanje novog stvaralaštva u kome će čovek ipak više služiti mašini, nego mašina njemu”, objasnio je Hamović.

I na kraju, postavilo se pitanje sajma kao formata i njegove svrsishodnosti. Hamović je, govoreći o tome, dao prilično jasne sugestije za uređivanje ovakve i sličnih manifestacija ukoliko organizatori žele da zadrže postojeću i privuku novu publiku i mlade čitaoce.

“Knjiga, pa dakle i sajam, povod su da se ljudi okupe oko nečega. I tako će i ostati. Sajmovi, promocije i konferencije su manifestacije okupljanja publike i autora koje oni žele da vide i sa kojima žele da razgovaraju. Tako da u svemu ovome postoji integrativna funkcija. Ali mora postojati neka vrsta sinkretičkog djelovanja – kao u supermarketu u koji idete jer možete na jednom mjestu da pronađete sve što želite. Dakle, manifestacija ovoga tipa mora da postane nešto integrisano i nešto što djeluje moćno na više nivoa. Model sajma koji smo do sad njegovali vjerovatno je već u istoriji. Ono što dolazi kao budući nalog uređivanja budućih sajmova, je da se pronađe adekvatan prostor, da se napravi atrakcija od onoga gdje se nalaze izdavači, da se stvori ambijent povezanosti sa novim medijima jer je to ambijent u kome mlađi plivaju i da se stvori komunikacija sa njima. Ne možete da ih izgubite ili da ih na silu tjerate da rade ono što neće. Treba im prići sa druge strane i motivisati ih da uđu u prostor koji je još uvijek od velikog značaja za intelektualni razvoj. I da na kraju priču zatvorite nekom vrstom konferencije kojom ćete provjeriti njihova znanja, osećanja i dati im pečat vrednosti koji nose sa manifestcije”, zaključio je Hamović.

Zaključak debate je da, iako izazovi postoje, a problematični aspekti dobijaju sve veće razmjere, odgovori nisu nedostižni. Neki se kriju u prilagođavanju formata, mnogi u osluškivanju i boljom interakcijom sa publikom. Sa druge strane, saradnja izdavača i svih onih kojih se knjigom bave, neminovnost su i ovogodišnji Međunarodni sajam knjiga i obrazovanja u Podgorici pokazao je da sluh, volja i mogućnosti za to i te kako postoje.