Ljudska prava da budu u fokusu svih institucija, jer bez toga nema pravne države

To je poruka sa panela „Strateški okvir za unapređenje rodne ravnopravnosti i prava LGBTIQ + osoba – dokle smo stigli?“, a u okviru panel diskusije „Ljudska prava LGBTIQ+ osoba i rodna ravnopravnost“, koja je dio projekta “Strengthening Gender Equality and LGBTIQ+ Advocacy Movement”, koju su realizovali Centar za ženska prava i Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, a finansirala Britanska ambasada u Podgorici.

Izvršna direktorica NVO Kvir Montenegro, Staša Baštrica, smatra da je projekat u velikoj mjeri doprinio unapređenju krucijalnih pitanja za LGBTIQ+ zajednicu, a to je promocija ljudskih prava i unapređenje samog položaja te zajednice.

„Prva aktivnost koju smo realizovali u sklopu ovog projekta je i najvažnija aktivnost za LGBTIQ plus zajednicu, a to je Montenegro prajd 2023. godine, koji je najvažniji događaj za našu zajednicu i jedan od glavnih mehanizama u borbi za naša ljudska prava i unapređenje položaja LGBTIQ+ osoba“, kazala je Baštrica.

Dodala je da su projektne aktivnosti bile i sastanci sa parlamentarnim klubovima, ministarstvima i lokalnim samoupravama.

Izvršna direktorica NVO Centar za ženska prava, Maja Raičević, rekla je da je kroz projekat 25 mladih bilo u prilici da prođe kroz umjetničke radionice, kroz treninge javnog zagovaranja i da više čuje o iskustvima u javnom zagovaranju, onome što su prepreke, prednosti.

„Projekat nam je omogućio veću vidljivost. Mislim da smo dobili značajnu podršku u aktivnostima, koje smo, mogu slobodno reći, partizanski organizovali, kao što je osmomartovski marš, faktički bez većih sredstava, u namjeri da mobilišemo lokalnu sredinu i građane da prepoznaju politički značaj tog praznika. Ove godine smo ostvarili veće učešće građana, veću posjetu donosilaca odluka, stranih diplomatskih misija“, kazala je Raičević.

Kroz projekat su, kako je dodala, organizovani sastanci sa donosiocima odluka.

„Imali smo sastanak sa potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, gdje smo razgovarali o političkom učešću žena, o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Inicirali smo obnavljanje uloge operativnog tima za nasilje u porodici, koji je prošlog mjeseca održao prvi sastanak. Dobili smo obećanje od premijera da će se održati sastanak sa njim gdje ćemo govoriti o potrebnim reformama, ali do tog sastanka, nažalost, nikad nije došlo, jer premijer, očigledno, uvijek ima preča posla“, rekla je Raičević.

Zamjenica britanske ambasadorke u Crnoj Gori Sara Pilbim, poručila je da je ogroman doprinos nevladinih organizacija stvaranju društva u kojem zakonodavni okvir omogućava marginalizovanim grupama da transformišu neravnopravne odnose moći i imaju bolji pristup pravdi kao žrtve rodno zasnovanog nasilja.

„Želim da pohvalim uspjeh koji su u ovom projektu ostvarili Centar za ženska prava i Kvir Montenegro. S obzirom na to da svaka sistematska promjena zahtijeva saradnju između organizacija civilnog društva i Vlade, drago nam je da vidimo da postoji takva saradnja u crnogorskom društvu. Želimo vam uspjeh u istorijskim nastojanjima i radujemo se pojačanoj saradnji“, poruka je Piblim.

Generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Mirjana Pajković, na pitanje kako napreduje kreiranje Nacionalne strategije za unapređenje života LGBT osoba 2024-2028, kazala je da Radna grupa broji predstavnike svih relevantnih institucija u Crnoj Gori, NVO članove i dva eksperta.

„Nažalost, određene predstavnike institucija treba da opominjemo i da im ukazujemo koje su njihove obaveze, a ljudska prava treba da budu nadležnost svih institucija. Mislim da vladavine prava i pravne države ne može biti bez poštovanja temeljnih prava. Žao mi je što se u pregovorima oko dobijanja IBAR-a ne pominju toliko temeljna ljudska prava. Planirani rok, koji sam sigurna da ćemo ispoštovati, kada je riječ o strateškom dokumentu, je drugi kvartal ove godine“, rekla je Pajković.

Smatra da i pored brojnih izazova Crna Gora ide naprijed i ka pravom cilju.

„Nešto što nam je smetnja u ovom trenutku je ponašanje koje poziva na diskriminaciju. Imamo drugu stranu u razgovoru o ljudskim pravima, što je potpuni apsurd. Kada govorimo o poštovanju ljudskih prava imamo jednu stranu koja je dozvoljena, a ostale ulaze u drugu zonu. Ipak sam optimista. Vjerujem da kao društvo treba da idemo naprijed, a ne da se saplićemo o prepreke“, poručila je Pajković.

Izvršni direktor Saveza za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i u Turskoj ERA, Danijel Kalezić, odgovarajući na pitanje kada očekuje da će svi zakoni i podzakonski akti biti usklađeni sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, rekao je da po tom pitanju Ministarstvo unutrašnjih poslova nije uradio ništa, a neka ministarstva su uradila nešto.

„Ljudska prava, nažalost, nisu fokus. Kada je riječ o roku kada bi ovo moglo biti završeno, u odnosu na trenutnu politički situaciju, nisam optimista da to može biti urađeno u roku godinu, dvije, tri. Ali, ako ima volje i ako počne da se radi može da bude završeno u roku od dva mjeseca. Nažalost, moja prognoza je da ćemo morati da se fokusiramo i na to da počnemo da tužimo, sve što možemo da tužimo. Ali vidimo da se sa institucionalnom homofobijom suočavamo i u pravosudnom sistemu“, istakao je Kalezić.

Programska direktorica NVO Juventas, Jelena Čolaković, u odgovoru na pitanje o kvalitetu sprovođenja Strategije za unapređenje života LGBTI osoba za period 2019. do 2023. rekla je da zaključak iz Izvještaja koji se odnosi na implementaciju navodi da je preko 60 odsto Strategije implementirao nevladin sektor, i da to dovoljno govori.

„To govori o tome na koji način je država ovaj dokument prihvatila. Imamo Stretegiju, a preko 60 odsto njenih aktivnosti je implementirano od strane nevladinih organizacija, a onda imamo i činjenicu da se u odnosu na Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, evo već četvrtu godinu suštinski ništa ne radi. Dolazimo do potpunog apsurda gdje shvatamo da gro aktvnosti, kada govorimo o ljudskim pravima LGBT osoba se sprovodi u neformalnom kontekstu u partnerstvima sa državnim organima, ali sa sredstvima koja nisu budžetska sredstva ove države“, kazala je Čolaković.

Ono što je posebno brine je nedostatak kritičke misli i to što se stalno mora objašnjavati zašto je nasilje pogrešno i zašto se protiv toga društvo mora boriti.

Aktivista u Centru za ženska prava, Mirko Balšić, rekao je da je trening javnog zagovaranja za njega bio jako koristan i poučan, kako zbog znanja tako i zbog poznanstava naročito sa aktivistkinjama i aktivistima sa sjevera Crne Gore.

„Posebno mi je drago da mladi aktivisti i aktivistkinje sa sjevera imaju volju da ušestvuju na ovakvim treninzima, jer znam da su teme rodne ravnopravnosti i rodno zasnovanog nasilja veoma malo prepoznate u tim područjima. Školu javnog zagovaranja je pohađalo 13 učesnika i učesnica. Da bi došlo do unapređenja rodne ravnopravnosti smatram da treba što više da se priča kako sa mlađim, tako i sa starijim gerenacijama. Smatram da u obrazovnom sistemu treba da postoje predmeti u kojima bi se više moglo naučiti o rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju, kao i da se organizuje što više treninga, obuka, edukacija“, smatra Balšić.

Članica Komisije za praćenje primjene Strategije rodne ravnopravnosti iz Centra za ženska prava Izabela Kordić, pojasnila je da Nacionalna strategija rodne ravnopravnosti 2021-2025 ima tri ključna poglavlja, a to su unapređenje zakonodavnog okvira, zaštita od rodno zasnovane diskriminacije i targetira oblasti obrazovanja, kulture i medija, kada govorimo o smanjenju nivoa rodnih stereotipa i predrasuda.

„Mi do sada nismo bile zadovoljne dinamikom realizacije aktivnosti. To pokazuje i posljednji izvještaj Ministarstva ljudskih i manjinskih prava gdje je realizovano svega 30 odsto predviđenih aktivnosti, a naročito nas je zabrinulo što gotovo nijedna aktivnost koja je bila predviđena kroz operativni cilj dva, a ticala se obrazovanja, kulture i medija nije realizovana. To znači da mi nemamo rodno odgovorne programe u obrazovanju, nemamo rodno osjetljive sadržaje u medijima, niti upotrebu rodno osjetljivog jezika“, rekla je Krodić.

Od januara su, kako je kazala, počeli da sprovode projekat praćanje implementacije Strategije i vjeruje da će taj monitoring izvještaj dati širu sliku koliko su institucije zainteresovane za sprovođenje politika rodne ravnopravnosti.

„I državni revizorski izvještaj nam je rekao da se politike rodne ravnopravnosti ne sprovode dovoljno uspješno, a da ne govorim o Savjetu za rodnu ravnopravnost, koji je posljednju sjednicu imao 2018. godine“, kazala je Kordić.