Glumac ispisao sina iz škole: Tvrdi da ga je profesor gurnuo i udario zbog žvake

Glumac tvrdi da je profesor gurnuo i nogom udario njegovog sina jer je žvakao žvakaću gumu na času.

Rene Bitorajac je odmah o tome obavijestio direktorku, razrednu i Agenciju za obrazovanje. Međutim, kako kaže, nakon tri mjeseca, nezadovoljni postupanjem nadležnih u školi, ispisali su sina.

Bitorajac se, naime, oglasio na mrežama nakon slučaja u jednog zagrebačkoj školi gdje se profesor potukao s učenicima. Tada je iznio tvrdnje da je njegov sin od profesora doživio neprijatnost zbog čega ga je i ispisao iz škole.

Podstaknut ovim događajem koji možda i nema puno dodirnih tačaka s mojim, podijelio bih s onima koje zanima i kojima se da čitati, jedno vlastito iskustvo po istinitom događaju. Prije puna tri mjeseca, kao prof. fizičkog vaspitanja u Prvoj ekonomskoj školi, traži od mog sina da ispljune žvakaću. Kad je on bez ikakvog pogovora krenuo da je ispljune, profesor ga je odgurnuo rukama u leđa, međutim, nezadovoljan valjda inercijom kojom je moj sin pruživši blagi otpor poletio, ponižavajuće ga još više udara ga nogom u zadnjicu i to prilično jako, pred cijelim razredom. U trećem srednje, u pubertetskoj dobi kad se mladić razvija u muškarca, “profesor” u obrazovnoj ustanovi, ponižava ga i udara nogom u zadnjicu. Sin, da zadrži barem malo dostojanstva nakon takvog poniženja jedino što može je zadržati žvaku, nakon čega biva prijavljen. Dolazi kući ljut, krvavih očiju i ispriča kako mu je prvi nagon bio da vrati profesoru istom mjerom. Ne, bravo sine da nisi! Prvi nagon roditelja i razmišljanje zadržaću za sebe, ali bijes koji osjetiš kad čuješ da ti je dijete neki profesor udario nogom u zadnjicu kao profesor u školskoj ustanovi, pogotovo kad znaš da ti se dijete stalno žali na istog jer ga ovaj pika rečenicama od kad mu je profesor, teško je opisati. Prijavljujemo slučaj razrednici i direktoru – napisao je on.

“Razredna nam je rekla da se profesor šalio”

Razrednica kaže da joj je profesor rekao da je pretjerao i da mu je žao.

Direktor je zgrožen, kaže da na svakoj sjednici o našem sinu čuje samo riječi hvale i mijenja profesora njihovom razredu te prijavljuje slučaj ministarstvu. Sve zvuči kako treba biti, međutim nakon toga 40 dana tišine.

U međuvremenu prijavljujemo slučaj i policiji, udaranje maloljetnog djeteta trebalo bi evidentirati. Nakon toga i mi prijavljujemo slučaj Agenciji za odgoj i obrazovanje te dječjoj pravnici. Ona se javlja nakon više od 40 dana s dopisom da od škole traži izvještaj i tako valjda opravdava svoje postojanje jer otada se više ni ne javlja.

“Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora?”

Razredna ide korak dalje te u odsustvu mog sina, za času matematike razgovara s razredom namećući im svoje mišljenje u smislu da je sve otišlo predaleko i da, je l’ tako djeco, nije trebalo slučaj prijavljivati na toliko strana, jer sada vi, ja i jadni vaši roditelji morate davati izjave, pokušavajući i njegove prijatelje okrenuti protiv njega.

Pedagoški i odgojno, nema šta. Uglavnom, tačno je tri mjeseca trebalo da prođe da se ne dogodi ništa. Moj sin i dalje ovog namaza za ćevape susreće po hodniku i okreće glavu uz osjećaj neugode, straha i poniženja i nikom ništa! Roditelji i dijete preteruju, je l’?

Moje pitanje glasi: “Šta bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora i udario ga nogom u zadnjicu? Što bi se dogodilo? Pa taman i da je onako, iz zafrkancije!? Što bi se dogodilo da mu je vratio, za čim je onako ponižen mahinalno imao i potrebu. Šta da ja danas kažem svom sinu? Sad shvatam. Da sine, trebao si mu vratiti!

Daj zaštitite one vrijedne i dobre profesore od ovih idiota koji drugima kvare ugled, zaštitite profesore od neodgojenih učenika delinkvenata, ali brate, zaštitite više i učenike od pokvarenih, pa i ovih iskompleksiranih profesora – napisao je Rene Bitorajac, prenosi Index.